|
Južno predgrađe Zagreba,
sada manje od sat i pol nimalo stresne vožnje i prvo more nakon jarunskoga.
Moglo bi biti, no nažalost - nije tako. No, nije to jedini minus koji
se veže uz Crikvenicu. Naravno, nije sve u znaku negativnog...
|
|
|
Zasad je većina ležaljki prazna, dok su se između njih
turisti tiskaju na ručnicima
|
Nakon uspješnog izbjegavanja šahtova i vožnje po brzoj cesti s dvije
trake more se vidi već nakon 45 minuta. Auto cesta je negdje do polovice
i taj dio se brzo prođe, a kasnije sve ovisi o sreći. Nekoliko kamiona
puzi kao i prije, jedina je razlika što se prije moglo negdje stati,
popiti, pojesti, što sada više nije opcija.
Početkom srpnja, kada svuda u Europi počinje puna sezona, kod nas
se promet tek zahuktava. Čini mi se da je svaki drugi ili treći auto
Škoda. Novi i stari modeli, različitih tablica (od rumunjskih do bjelovarskih),
jurišaju prema moru pretrpani ljudima, pivama, paradajzima i sarmama.
Nešto kao kad Hrvati idu na skijanje u Austriju.
Osobno nemam ništa protiv Škoda i gostiju koji u njima dolaze, dapače,
smatram da kad ne bi bilo njih, ne bi došao nitko, prema tome - zahvalan
sam im i želio bih im pomoći. Želio bih im objasniti zašto moraju
pišati uz cestu, zašto se njihove žene moraju skrivati iza otvorenih
vrata jer između Jaske i zadnjeg tunela nema niti jedne benzinske
crpke ni odmarališta, a naravno ni bilo kakve oznake koja bi upozoravala
na to.
Dobrostojeći turisti ne biraju odredišta slična ovima. Na potezu od
Portoroža do Dubrovnika nema hotela gdje bi se pristojno moglo odsjesti,
a Crikva nije nikakva iznimka. U skladu s tim, ljeti je ovdje vjerojatno
više Zagrepčana nego domaćih.
Kada bi još ti domaći percipirali da im je bolje živjeti od nas nego
od gostiju koji stižu Škodama, svima bi bilo bolje. Ovdje je ustvari
riječ o tome koliko vrijedi naš novac i što mi turisti dobivamo za
njega. Vrijedi li, pak, doći na more u Crikvu, prosudite sami. Ne
dajem savjete. Ja ću dolaziti i dalje. Na vikende, na odmor ne, predosadno
je.
|
|
|
Napušteni hoteli u gradovima diljem naše obale, nažalost,
nisu rijetkost. Rijetki su oni koji poduzimaju korake da se
nešto po tom pitanju promijeni
|
Prvi minus – ugostiteljska ponuda. Od Opatije (ne spominjemo
Kastav) do Zadra (na obali) nema nijednog boljeg restorana. Crikvenica
bi, kao najveće turističko središte hrvatskog Primorja, trebala u
svemu biti najbolja, ali nije. Kultni restoran iz komunističkog doba,
Taverna u Dramlju, na najboljoj mogućoj lokaciji nije apsolutno ništa
promijenila od doba CK, čak ima i istih konobara.
Najbolji primjer privatizacije (kada dobre stvari dođu u ruke nesposobnih
vlasnika) - Moslavina - odlična je, ali zimi. Ljeti se pretvara u
preskupu menzu u kojoj je vruće, jela su kao u boljem restoranu društvene
prehrane, a stolovi toliko natrpani da je lakše slušati razgovor za
drugim stolom nego voditi svoj.
Burin bi bio najbliži onom što bi trebalo biti dobar restoran, ali
kako kad je uređen u bivšoj garaži pa u njega stane tek jedno društvo?
Vani su stolovi pored ulice pa škampi s ispušnim plinovima i nisu
neki izbor. Ostale terase duž šetališta nisu vrijedne spomena, već
samo zaobilaženja, i to u velikom luku. Bez konkurencije najgora kava
je u kafiću na plaži pored Omorike, a čini mi se da se zove Box.
Prvi plus – uređenje mjesta. Crikvenica je jedan od
najsvjetlijih primjera uređenja obale, šetališta i parkova.
Kad bi još uspjeli ukinuti promet u glavnoj ulici, konačno prodali
ili poklonili nekome one oronule i napuštene zgrade i srušili hotel
Inter, Crikva bi bila najsjajniji dragulj Kvarnera, možda ljepša i
od Opatije. Za svaku je pohvalu i uređenje glavne pješčane plaže i
okoliša (osim zatvorske ograde). Aquarium je među najboljima u Hrvatskoj
i svakako vrijedan posjeta.
|
|
|
Zar se uistinu potreba za zarađivanjem na svemu osim
zraku nije mogla riješiti drukčije nego stavljanjem ograde
|
Drugi minus – hoteli. U čitavoj regiji od Rijeke i Bonavije
prema jugu nijedan dobar hotel. Nesređeni imovinski odnosi i, kako
kažu domaći, pranje love kroz lokalno hotelsko poduzeće, zaslužno
je za doslovni kolaps crikveničkog turizma.
Nisu ni svjesni koliki je potencijal ove regije, pogotovo sada kad
je otvorena brza cesta do Zagreba i dalje prema Austriji i Mađarskoj.
A opet, dobar gost može u Crikvu doći ili u svoju kuću ili u goste
kod nekoga tko ima svoju kuću. Ostali se mogu slobodno zadržati u
Istri ili odletjeti u Dubrovnik.
Drugi plus – ipak ima mladih ljudi, ambicioznih i željnih da
učine nešto od svog mjesta. Ovaj vikend je bilo organizirano prvenstvo
u odbojci na pijesku i utrke morskih skutera. Sportska ponuda
je prilično dobra, ponuda na plaži pristojna, a mogu se iznajmiti
bicikli i skuteri.
Ima nekoliko teniskih terena, a o gostima početkom srpnja govori i
činjenica da su svi prazni. Uz sportsku ponudu, treba pohvaliti i
uređenje plaža. Ležaljki i suncobrana za unajmljivanje ima
i više nego dovoljno, a je li cijena od 20 + 20 kuna previsoka pokazat
će sezona.
Postoji i dobra ponuda za ronioce, nekoliko kvalitetnih ronilački
centara nudi izlete na različite atraktivne lokacije poput potopljenog
teretnjaka na par milja od luke. Za pohvalu je i ideja besplatne animacije
(aerobika) na plažama.
|
|
|
Raznolikoj sportskoj ponudi, kao i onoj namijenjenoj
'igrama bez granica' u moru, pridružio se i ovaj neidentificirani
objekt
|
Treći minus – kiosk-turizam. Nebrojeni kiosci, svaki
drukčiji, jedan do drugoga duž šetnice. Jedan prodaje kobasice (tipično
primorsko jelo) drugi jeftinu plastiku 'made in China', treći neke
šarene 'đinđe' za uljepšavanje, četvrti novine, peti premasni kruh
na napuhavanje, šesti sladoled i tako u nedogled.
Iza tih kioska visoka plava ograda koja kao da čuva Al Qaidine teroriste
u Guantanamu. Ali ne, to nije zatvorska ograda, to je ograda koja
sprečava ljude željne kupanja da slobodno uđu na plažu. Ulaz se plaća,
i to 4 kn po grlu.
Treći plus – promet. Jednosmjerni kružni tok oko trgovačkog
središta je odlično rješenje. Još kad ne bi bilo bahatih domaćih koji
su naučeni na prazne ulice pa ostavljaju svoje limene ljubimce u jednoj
traci dok ispijaju kavu u omiljenom kafiću, bilo bi možda protočnije
i brže.
Dva velika parkinga ispod vijadukta su jedino moguće rješenje pa mislim
da je promet riješen na najbolji mogući način. Po meni bi ipak trebalo
zabraniti promet kroz središnju šetnicu. Vlakić koji razvozi turiste
duž plaža odlično je rješenje za one koji žele bez automobila ići
na kupanje dalje od svoje plaže.
Najveći plus – gotovo neotkriveno zaleđe Crikvenice.
Dugačka, brdovita dolina koja se proteže od Bakarca do Novog Vinodolskog
pravo je bogatstvo neotkriveno za većinu turista koji posjete ovaj
dio Primorja.
|
|
|
Oko grada se pružaju krš i brda, a u podnožju je brijega
pusta dolina Telčar u kojoj je, navodno, zakopano veliko blago
|
Stari Frankopanov grad Drivenik, Tribalj, Grižane i Bribir još žive
zapostavljeni u svom miru. Dok je Crikvenica bila malo ribarsko selo
u kojoj su zemlju dobili lošiji sinovi, oni bolji su bili zemljoradnici
i stočari u bogatom zaleđu. Danas je obrnuto.
Zaleđe polako odumire pod teretom uvoza jeftine hrane. Svi pričaju
o unutrašnjosti Istre, no ako već niste, dođite i pogledajte dramatične
pejzaže u kojima se miješaju gorskokotarska i primorska klima. Zelene
doline, jezero, stara utvrda, crkvice na brdima i uske kamene ulice
kao da su iz nekog drugog vremena. Vrijeme stalo, nažalost i za ugostitelje
- nema ničega osim nekoliko lokalnih birtija.
Možemo zaključiti da je Crikvenica slika i prilika hrvatskog turizma
(uz časne iznimke). Loši hoteli, prilično loša ugostiteljska ponuda,
pretrpane plaže, noćni život baziran na kruženju od kafića do kafića,
povremeno kakav događaj i, sve u svemu, ništa uzbudljivo, ali tako
domaće i poznato da bi nam možda čak i falilo kad bi se promijenilo.
Kakvo je, pak, stanje u Trogiru ocijenit ćemo idući vikend.
Autor teksta je Vlado Šestan, novinar i vlasnik agencije
Merlin Tours.
08.07.2004
|
