|
|
|
|
|
|
|
U Portugalu trend depopulacije sve više uzima maha
|
|
Kad naši političari
govore o ulasku u EU, vjerojatno imaju na umu Portugal kao model ubrzanog
razvoja zemlje koja je primila investicije iz Europe. No Portugal
tek posljednjih nekoliko godina otvara svoja vrata svim zainteresiranima...
Portugal je
zemlja koja se dosta rezervirano držala u odnosu na Europu, što i
nije čudno jer graniči samo sa Španjolskom, pa se nije ni mogla osjećati
prozvanom da sudjeluje u raznim revolucijama i ratovima svojih daljih
susjeda.
Politički je njezin tradicionalni partner bila Engleska, a pacifički
otok Madeira i danas je omiljeno zimovalište Engleza, dok su vina
Porta već stoljećima zastupljena na engleskom dvoru. Tako se tek posljednjih
desetak godina Europa i Portugal međusobno otkrivaju.
Portugalci su svojevremeno bili više okupirani otkrivanjem svijeta
i koloniziranjem dalekih krajeva, dok su se dio povijesti borili međusobno,
a bio je tu i diktator Salazar s uspješnom karijerom ugnjetavača vlastitog
naroda.
Kao istraživači i moreplovci, definitivno su bili prvi i najbolji,
kao kolonizatori ne baš toliko uspješni, no razlog vjerojatno leži
u tome što ih je bilo malo i što su uglavnom bili seljaci koji su
nevoljko napuštali zemlju. Umjesto koloniziranja velikih prostranstava,
Portugal je osnivao dobro utvrđena trgovačka središta poput Goe u
Indiji, Macaua u Kini i Mombase u istočnoj Africi.
Jedina mu je prava kolonija bio Brazil u kojem se i dandanas govori
portugalski. Izgubivši prednost na moru, Portugal biva izguran u zaborav
i u kaos lokalnih ratova sa Španjolcima, a 1755. ga pogađa katastrofalan
potres. U tom im razdoblju Englezi, na čijoj su se strani borili protiv
Francuza i Španjolaca, postaju saveznici, stoga nije ni čudno da su
danas upravo oni najbrojniji turisti i da je najviše pristiglih navijača
stiglo upravo iz Engleske.
|
|
|
Sve donedavno Portugal je bio nazivan 'zemljom tri F'
(Fado, Fátima i Futbol), a biti Portugalac značilo je biti
katolik
|
Danas je dakle Portugal jedno od najprivlačnijih odredišta Europe.
Dobrostojeći penzioneri sa sjevera Europe pokupovali su kuće u južnoj
pokrajini Algarve. Pa iako plaže duž atlantske obale nisu privlačne
poput onih u mediteranskim zemljama, blaga klima čitave godine i moderna
infrastruktura omogućuju sezonu koja traje punih dvanaest mjeseci.
Ljeti pak većinu gostiju čine mladi Englezi, Nijemci i Skandinavci,
dok na jesen i proljeće dolaze njihovi roditelji, a blage zime u Faru
i okolici provode bake i djedovi.
|
|
|
Pročitajte i naš veliki
vodič
|
|
|
|
Odnos ponude,
kvalitete i cijena je vjerojatno najbolji u zapadnoj Europi. Cijene
su mnogo niže nego u sjevernim zemljama, pogotovo hrana, vino i nekretnine.
Tako da se slobodno može reći kako je Portugal najjeftinija zapadnoeuropska
zemlja.
Turistički je Portugal podijeljen u pet regija te otočja Madeira i
Azori. Nama najzanimljivija regija je Lisaboa e Vale do Tejo, središnja
regija u kojoj je Leiria, gradić uz rijeku Rio Lis, smješten sjeverno
od Lisabona na oko dva sata vožnje, u kojem je srednjovjekovni dvorac.
Privlačan je i raznolik i s gastronomskog stajališta, jer nudi sve,
od kontinentalnih mesnih jela do ribljih specijaliteta. Dobra hrana,
odlična crna i bijela vina te nostalgični fado u nekom od restorana
u Barrio Altu u Lisabonu fino balansiraju hedonizam u portugalskom
načinu života.
Portugalci uglavnom jedu vani, a porcije u restoranima su tako velike
da se, pogotovo u vrijeme ručka, može slobodno naručiti i pola porcije
(meia dose) koja je veličine naše normalne porcije.
Jeftinija mjesta s jednostavnom hranom, nešto kao naši gableci, jesu
'casa da pasto' u kojima se 'pratos do dia' ili specijalitet dana
dobije za pet-šest eura. Za traženje računa treba reći 'a conta se
faz favor', a uobičajene su i napojnice u obliku sitniša.
|
|
|
Najveći grad na otoku Madeira je Funchal. Smjestio se
u mirnom zaljevu u podnožju planina na koje vozi žičara
|
U velikim gradovima i turističkim središtima izlazi se kasno, a zabava
traje čitave noći. Ponuda je bogata, tu su restorani, kafići i klubovi
u kojima se pleše i sluša sve što je novo i moderno u svijetu.
Portugal je zemlja vina. Domaća vina (prosječne cijene 10 do 15 eura
po butelji u restoranu) vrlo su kvalitetna, a najpoznatiji je Porto,
suhi ili slatki, koji se pije kao aperitiv (suhi) ili nakon jela (slatki).
Slatkasta crna vina s otoka Madeire jedan su od najčešćih suvenira,
dok su najkvalitetnija crna vina ona iz pokrajina Dao, Bairrada i
Alentejo. Od bijelih je upotrebljivo za gemište Vinho Verde, svježe
zelenkasto vino koje najbolje paše uz mineralnu vodu.
Dobro je i domaće pivo, a najpoznatije su Cristal i Sagres.
Kuhinja je uglavnom orijentirana prema moru, a za najpopularnije jelo
- bakalar (bacalhau) - postoji recepata koliko je i dana u godini.
Iako je oceanska riba ipak niže kvalitete od naše jadranske, jela
su mnogo maštovitija, a odresci od tune (bife de atum) ili sabljarke
(espadarte) koje svakako treba probati često su servirani sa zanimljivim
umacima.
Općenito, jela u Portugalu bazirana su na zdravoj seljačkoj i ribarskoj
hrani te iako nisu glamurozna poput francuske kuhinje, bogata su okusima,
a porcije su obilne.
Najzapadniji
glavni grad Europe, čiji je centar jedna velika pješačka zona, a moderna,
brza i jeftina podzemna željeznica te mreža tramvaja i autobusa čine
lako dostupnim bilo koji dio grada.
Kako ponosni
stanovnici grada ističu, Coimbra pjeva, Braga se moli, Lisabon se
producira, a Porto radi. Lisabonci stanovnike Porta pogrdno nazivaju
tripeiros jer su tripice njihovo najpopularnije jelo.
Algarve je najjužnija
pokrajina Portugala i njegova najposjećenija turistička regija. Otkad
je u mjestu Faro sagrađen aerodrom, Algarve privlači brojne turiste,
posebice iz Engleske, Francuske i Njemačke.
Madeira je otok usred Atlantika u paraleli
s marokanskim gradom Casablancom. Ovaj otok veličine našeg Brača,
na koji se stiže isključivo avionom, jedna je od najelitnijih europskih
destinacija, privlačna čitave godine.
Autor teksta je Vlado Šestan, novinar i vlasnik agencije
Merlin Tours.
|
