|
Dakle, nakon vikend
lutanja obalom ipak sam odlučio provesti nešto više vremena u komadu na moru.
Daleko najbolji izbor ljetovanja je jedrenje ili bilo koji drugi oblik
boravka na brodu. Naše toliko poznato najljepše more na svijetu tako se
najbolje doživi
|
|
|
Frapa - marina bez Interneta
|
I istina je, naše more je sigurno među najljepšima, no mi sami sebi, što je
već općepoznata navika Hrvata, volimo i želimo uništavati svu tu ljepotu.
Valjda zato da ne bude drugima lijepo, nego da ta ljepota ostane samo u našim
sjećanjima ili možda po principu 'neka susjedu umre krava'. Sagradit ću
neboder pa mi neće biti lijepo, ali bogami ni drugima. To je moj opći dojam
nakon tjedna na brodu u potezu od Rogoznice do Hvara i nazad.
Krenuli smo iz Rogoznice, i to iz najbolje, kako kažu, marine na Jadranu,
Frape. Najurednija je, s najviše sadržaja, no vjerovali ili ne - nema
Interneta. Kao, nautičari su na brodu pa nemaju potrebu proviriti u svoje
e-mailove, ili? Ne kužim. Na recepciji su vrlo odlučno odbili i da svoj
laptopić priključim na njihovu liniju. Nema, ništa i gotovo, a vez u marini
košta četiristotinjak kuna na dan. Imao sam peh jer je te večeri bio nazovi
show nekog od preglasnih i infantilnih brodova 'zabavnjaka'. Srećom, brzo su
završili. Valjda nije bilo više pjesama koje bi znali otpjevati.
Put prema jugu duž obale otkriva brojne uvale i nema mjesta u kojima
dominiraju različite vrste nebodera. Izgleda mi kao da se svi trude sagraditi
što više, ružnije, na što je moguće više uništene obale, maslinika ili
netaknute prirode. Betonizacija najljepšeg nam mora širi se poput karcinoma.
|
|
|
Bobovišće - jedna od najljepših bračkih vala
|
Što li rade svi oni inspektori na državnim jaslama? Inspektori za koje mi
porezni obveznici izdvajamo svoj novac? Spavaju, ili su slijepi, ili
potkupljeni? Ili jednostavno nikoga nije briga za to što se na obali događa.
Do prije par godina lijepe i tihe uvale starog Trogira, Vinišća i druge
pretvorene su u nepoželjna mjesta za kupanje, bacanje sidra ili bilo što
drugo, jer tko bi htio sidriti u sjeni četverokatnog nebodera koji u tlocrtu
ima osamdeset kvadrata? Jesu li to apartmani? Pa tko je lud da ovamo dođe na
more? Turisti?
Nešto je bolja situacija na otocima. Šolta izgleda sasvim pristojno osim
nekog neidentificiranog objekta usred zelenila i usred brda. Mala Maslinica s
obnovljenom turskom kulom koja meni liči na samostan, a ustvari je, kako
kažu, dobar hotel, izgleda slatko. Nažalost, puhao je vjetar i nije bilo
mjesta, pa nismo bacili sidro.
Odjedrili smo na obližnje Krknjaše. Tu se dolazi zbog tirkizne boje pijeska i
zbog klope u restoranu 'Kod komunista'. Ustvari, to mu nije pravo ime, no
tako ga svi nautičari zovu. Klopa je korektna, svježa riba za ponosnih 280
kn, a uz nju lijep i uredan okoliš.
Cijene ribe inače variraju od najjeftinijih 260 kn koliko sam platio u zabavnom
restoranu Gusta u Biogradu do vrtoglavih 380 kn na Kornatima i 330 kn kod
Patka (restoran Antonio) preko puta Hvara. Što smo bili dalje od kopna, riba
je bila skuplja.
Valjda su uračunati transportni troškovi od splitskog aerodroma ili splitske
ribarnice. Drugog objašnjenja nema. Nije problem samo cijena ribe, uočljiv je
i znanstveni fenomen rasta ribe na suhom. U trenutku od pokazivanja ribe na
pladnju do pisanja računa ribe dobiju između 50 posto (pošteno) do preko 100
posto (profitabilno) na svojoj težini. Ovisno o spiki koju imate, i o brodu,
naravno.
|
|
|
Gužva pred restoranom 'Kod Patka' preko puta Hvara
|
Uza sve to tu je i divljanje cijenama. Oni najpoznatiji restorani poput
'Patka' krcati su i potrebno je rezervirati ili barem poznavati gazdu. Marinu
Palmižana zaobišli smo u velikom luku jer nam ovog puta, osim što je prevelika
gužva, nije odgovarao snobovski velesajam hrvatskih tajkuna.
Mjesto Hvar je priča za sebe, a Carpe Diem fenomen. Ne znam koliko zarade jer
je većina ljudi provela popodne sa svega jednim ili dva pića, ali po ljudima
koji se skupljaju oko kafića i imidžem koji ga prati, definitivno bi trebao
dobiti povlašteni status na otoku.
Recimo da ga oslobode plaćanja poreza ili da mu daju još par lokacija u
drugim mjestima otoka. Ne poznajem vlasnika ni ne navijam za njega, ali na
Hvar se ide zbog tog lokala. Barem ide određena generacija gostiju koja puni
gradski proračun.
Mirnije i romantičnije bile su bračke uvale Milna i naročito Bobovišće. Ova
potonja bi mogla biti ogledni primjer dobro uklopljenih vikendica i kuća u
okoliš. U mjestu nema ničega osim osrednje birtije s limenim stolcima, no
isplati se ostati jednu večer na sidru. Nakon hvarske ludnice dobro dođe
povratak prirodi.
Vrlo neambiciozno jedrenje bez velikih udaljenosti, no hedonističkog
pristupa, bilo je sasvim lijepo i ugodno. Vjetra je bilo dosta, tako da je
nas Sun Odyssey 49 nekoliko puta dobro potegnuo. Nažalost, nakon prebrzo
prošlih šest dana morao sam se iskrcati i vratiti u stvarnost gužve Jadranske
magistrale (oko Šibenika 5 km za sat i pol).
|
|
|
Odiseja se nastavlja, ali bez mene
|
Zaključak je da je na moru brodova sve više (gdje su ona vremena kad
se mogla pronaći osamljena vala...). Marine su sve veće i većina ih
liči na osrednje autokampove, što ih ne sprečava da naplaćuju od tristotinjak
ili više kuna na dan.
U ovo doba špice sezone gužva je i na moru, pa oko najpopularnijih
mjesta valja postaviti semafore. Koliko god bilo udobnije na motornim
jahtama, jedrilice su autonomnije pa je moguće izdržati tjedan dana
bez posjeta marini zbog struje, vode li goriva. Do nekog sljedećeg
jedrenja želim dobro more svima vama koji ste još vani.
Autor teksta je Vlado Šestan, novinar i vlasnik agencije
Merlin Tours
|
13.08.2004
|
 |
|