|
Lošinj je otok. Zelen,
brdovit, po prometnom spoju i mentalitetu pripada Rijeci, a opet je
toliko južno da može biti i Dalmacija. Naš purger u inspekciji odlučio
ga je posjetiti nakon vikend obilazaka Crikvenice i Trogira
Mali Lošinj
je, kako ponosno ističu mještani, najveći otočki grad i jedan od rijetkih
gdje je stanovništvo u porastu, što se očituje i otvaranjem nove,
najveće osnovne škole na otocima.
Znači da život ide dalje i da ne bježe svi u gradove koji i tako nisu
nešto posebno. Lošinj bi mogao biti jedna od najsjajnijih zvijezda
na turističkom nebu Hrvatske, središte elitnog turizma vezanog uz
privatne avione i velike jahte. Mogao bi, ali nije i pitanje je hoće
li biti.
|
|
|
Prema moru i podmorju. Naša Anuncijata navješćuje nove
avanture i bolji život.
|
Možda i postane, ako dođu neki stranci s tim istim idejama. Znamo
kako je to kod nas u Hrvatskoj, uvijek vjerujemo nekima drugima da
su sposobniji ili pametniji od nas. A nisu, no što je to u nama da
sami ne možemo učiniti ništa? Zapetljani u more zakona i zabrana,
jer lakše je zabraniti nešto nego razmisliti i pronaći rješenje.
Najnovija nam vlada nije ništa inteligentnija od onih prijašnjih.
Umjesto da se suoči s problemom, ona zabranuje. Svuda i svima isto.
Bez razlike. Fala bogu da su primorski gradovi izgrađeni davno prije,
jer po novom zakonu ne bi smjeli nastati.
Možda se Bakar, Krk ili Lošinj ne bi svidjeli nekom aparatčiku postavljenom
po političkom ključu na funkciju kojom će odobravatti gradnju unutar
1 km od obale pa ih ne bi ni bilo. Sve u svemu, Lošinj je mjesto gdje
bih mogao provesti tjedan dana.
Raj je za ronioce
i kupače. Šumovit i hladovit Cikat jedno je od najljepših mjesta za
kupanje u ovom dijelu Jadrana.
Noćni život nije ništa posebno pa bih se naspavao, samo da mi je još
pronaći kakav dobar hotelčić, jer oni Jadrankini su blagi užas, i
odmor može početi.
|
|
|
Autor u potrazi za tišinom, nakon vrućih noći hladno
more, na 20 metara dubine je samo 13 stupnjeva.
|
Prvi plus
Dva ribara, tokar, bravar, programer i ugostitelj svakog vikenda u
konobi Mini Marina (pored kina) uveseljavaju svekoliko pučanstvo koje
stane u prostoriju jedva malo veću od garaže. Dinin 'Slon', Millerova
'Philadelphija', Wonderov 'Superstition' - samo su neke od stvari
koje dečki šibaju uz primjetan entuzijazam i svirača i publike, koja
doslovce stoji između njih. Neprikosnoveni majstori saksofona, trube,
orgulja i gitara stvarno zvuče dobro i svježe, bez obzira na godine.
Podsjećaju na nešto mlađu varijantu Buena Vista Social Cluba.
Jedinstven lokal ne samo u Kvarneru nego na čitavom Jadranu. To je
turizam, dobar provod i ugodna gužva. Dok obližnji kafići tutnjaju
uvijek isti house do ponoći, a kasnije narodnjake, ovo je pravo osvježenje
za uši.
Kad bi još upotpunili ponudu pravim pršutom, sirom i slanim srdelicama,
više bi i zaradili. Ukoliko ste u Lošinju, obavezno pokušajte ući
u konobu. Dečki sviraju iz gušta, a poneki gost im plati pokoji gem.
|
|
|
Marina 'preko mosta'. Pored napuštenih kuća, neasfaltirane
ceste, bogu iza nogu. Zašto ovi nautičari ne troše? Nemaju
gdje.
|
Prvi minus
Marina podsjeća na same početke nautičkog turizma u bivšoj Jugi. Osim
betonskog molića i vezista - ništa više. Ni tuševa, ni zahoda, ni
vode, ima ih preko mosta. U blizini je i najveći investicijski objekt
na otoku. Gradi se benzinska pumpa za vozila i brodove. Uz buduću
pumpu na obali je nekoliko zgrada koje ili jesu ili izgledaju napuštene.
Navodno je u gradu malo bolje, ali sumnjam.
Lošinj ima aerodrom, bolje rečeno pistu. Kad bi postojala i dobra
marina, mogao bi biti nautičko središte za visoko platežne goste koji
bi svojim avionima mogli slijetati direktno na otok.
U današnje vrijeme, kad postoji toliko bogataša i toliko novca (u
svijetu, ne kod nas), treba ga samo znati uzeti. Takvi ljudi žele
brzinu, blizinu i komfor, a ne voziti se cestama i trajektima.
Lošinj ima sve predispozicije, no, naravno, stara hrvatska priča,
ne zna ih iskoristiti. Uostalom, najbolje lokacije i dalje zaposjeda
vojska, iako ničeg nema. Ni vojske, ni brodova, nikoga. Mi to čuvamo,
samo za koga? Za bogate strance.
Drugi plus
Čikat. Ime najljepšeg dostupnog poluotoka dolazi od rijeci čekati.
Sa samog vrha poluotoka na kojem se nalazi crkvica Anuncijata (talijanski:
navješćenje) pruža se najbolji vidik na otvoreno more prema zapadu
i jugu. Prije puta bi u toj crkvici obitelji pomoraca izmolile krunicu
i zavjetovale se za sretan povratak mornara.
Tu bi također žene očekivale brodove sa svojim muškarcima. Čikat bi
po svojoj šumi i geografskom smještaju trebao biti središte elitnog
turizma na ovom dijelu Jadrana.
Nažalost, nije, hoteli su propali, jedva da imaju dvije zvjezdice,
a ne poznajem nikog tko bi u njima htio boraviti, osim naivnih stranaca.
Nekoliko vila su kupili ili domaći ili strani tajkuni, lijepo ih uredili,
no u turističkoj ponudi Lošinja to malo ili ništa znači.
Najimpresivniji je Diver – ronilački centar koji na jednom mjestu
pruža kompletnu uslugu, od organizacije ronjenja, iznajmljivanja opreme
do vrlo dobrog novootvorenog restorana i malog sidrišta. Jedan je
od boljih primjera pune i kvalitetne usluge na otoku.
Za pohvalu je i čistoća otoka. Kao usporedba od prošlog vikenda i
Čiova pretrpanog starim olupinama i smećem, na Lošinju nisam naišao
na takvo što.
|
|
|
Mali Lošinj okupan suncem na odlasku u svojoj uobičajenoj
maniri uspavane ljepotice čeka bolje dane i turiste
|
Drugi minus
Iako je Mali Lošinj najveće otočko mjesto (oko sedam tisuća stanovnika)
i jedno od rijetkih kojem raste broj stanovnika, čini mi se da je
prometno prilično izoliran. U eri gradnja velebnih cesta po Hrvatskoj,
na Cresu i Lošinju se ne gradi ništa.
Navodno je postojala nova trasa koja bi skraćivala put prema trajektu
i zaobilazila grad Cres. No s tim se nisu složili Crešani, jer bi
to smanjilo dotok turista. Davno je prošlo to vrijeme kad su turisti
slučajno nabasali na neko mjesto, a u svakom slučaju - ako je to istina
- bez ceste su ostali svi, i Cres i Lošinj.
Mene kao prosječnog turista ovakva cesta može odvratiti od puta, pogotovo
sada kada postoji alternativa autoceste prema Dalmaciji. Brodske veze
su orijentirane prema Rijeci i ona stara ideja da se na Jadranu omogući
'island hopping' tj. mogućnost prelaska sa otoka na otok - što je
vrlo popularno među mladima koji posjećuju Grčku - prilično je teško
izvedivo jer nema svakodnevne veze prema Zadru.
Dok postoji nerazuman državni monopol koji štiti Jadroliniju i njene
pretpotopne brodove, neće biti napredka na tom polju.
|
|
|
Ovo je za mene kuhar. Čovjek koji voli jesti mora biti
i dobar kuhar. A gdje radi? Negdje na Čikatu, pronađite ga.
|
Treći plus
Ponuda restorana na sjevernom Jadranu je prilično mršava u usporedbi
sa srednjim i južnim dijelom istoga nam mora. Osim nekoliko konfekcijskih
restorana, kojima je najveći kompliment taj da je riba bila svježa,
sve ostalo je u maniri fast food pizza, ćevapa i slične neinventivne
hrane.
Ipak, u Lošinju se, za razliku od recimo Crikvenice, može izdvojiti
nekoliko restorana. Po atmosferi je najljepša uvala Rovenska. Tamo
se smjestilo nekoliko restorana jedan do drugoga i ako imate sreće
pa je bio dobar ulov, a pritom i poznate vlasnika, dobit ćete odličnu
ribu. Paradoks je da treba poznati vlasnika kako biste platili jednu
ribu petstotinjak kuna.
Druga dva restorana koja iskaču iz sivila se nalaze u zbrda-zdola
ružnom naselju poetskog imena Artatore. Osim istoimenog restorana,
svi već godinama hvale Janu, koja također gradi svoju slavu na svježim
ribama, a nikako na interijeru koji podsjeća na socrealističke restorane.
Nekako su mi se najzanimljiviji činili restorani Lanterna, u maloj
lučici Sv. Martinu, Silvana u predjelu Zagazinjine i konoba Cigale
na Čikatu.
Treći minus
Komentiraju moji lokalni frendovi, Robi i Robi, kako gosti ne troše.
A gdje bi to gosti trebali trošiti i na što?
Prvo - ako netko spava za dvadeset pet eura, taj sigurno nema još
nešto više ekstra novca da ga troši svaki dan. Ako netko ima sto eura
na dan za trošiti, gdje će spavati? U onim apartmanima preko ceste
za dvadeset pet eura neće. Želi hotel u kojem spavanje košta sto eura,
a onda ima šanse i da potroši još sto eura.
Drugo – broj soba te kvalitete i te cijene se može nabrojiti na prste,
to je činjenica. Kol'ko muzike, tol'ko para.
Treće – uzimam sto eura, izlazim van i želim ih potrošiti. Na što?
Gdje? Ne mogu svaki dan jesti, ne da mi se svaki dan sjediti u restoranu
i pustiti da me maltretiraju konobari. Na suvenire, to je ideja, samo
gdje ih naći? Sve neka plastična bižuterija 'Made in China'. U trgovinama
tekstilom, cipelama, ma da, pa ipak je doma veći izbor i osjetno jeftinije,
a rasprodaje su počele.
Znači, gdje? Najesti se, napiti u kafiću, otići na kakav izlet s prebučnim
'sardelice fish piknik' zabavama i to je to. Sva mogućnost trošenja
love u Malom Lošinju.
|
|
|
Supermoderna i superbrza turbo de luxe Jadrolinijina
megajahta koja povezuje poput tramvaja okolne otoke.
|
Za kraj
Prvi vikend 'high season' prošao je prilično mirno i tiho. Turisti
nisu nahrupili u očekivanom broju, tako da je Lošinj i dalje u 'laid
back' atmosferi očekivanja Talijana, a apartmani uglavnom zjape prazni.
Čak je i nekad najpopularnija nudistička plaža prazna.
Promijenio se profil gostiju. Kako mi kaže moj poznanik otočanin,
tamo dolaze uglavnom homoseksualci, pa više nije to to. Nije pristojno
završiti pričom o novcu i cijenama, ali put do Lošinja i nazad košta
oko 700 kuna. Cestarine, trajekt, mostarine i gorivo. Nije baš jeftino,
no što je uopće danas jeftino?
Od prošlog ljeta se malo što promijenilo i može biti da ove sezone
Lošinj plaća ceh za to. Nije napravljen nijedan metar toliko dugo
obećavane ceste kroz Cres i Lošinj. Možda je to i dobro, bit će manje
turista, što znači - više mjesta za nas.
Cesta je toliko uska na pojedinim mjestima da se dva autobusa ne mogu
mimoići. Kako onda objasniti stranicma da za kvadratni metar stare
kuće u Lošinju domaći traže dvije tisuće eura? Da, to je realnost
našeg vremena i naše države.
Stranci dolaze i uskoro ćemo od njih kupovati sve. Od hrane i pića
u trgovinama do spavanja u njihovim hotelima i privatnim apartmanima.
Najbolje uređena vila, Karolina (kažu da je i Mesić spavao neki dan
u njoj, ali to je neprovjerena informacija), također je u vlasništvu
stranca. No tako je svuda, od Istre do Dubrovnika. Još pokoja godina
i na Lošinj ćemo ići kao da idemo u Austriju ili Italiju.
Ipak, Mali Lošinj, kao središnje mjesto arhipelaga, nudi brojne mogućnosti
izleta. Otoci Susak, Unije, Srakane, Ilovik, Premuda, Olib, Silba
- da nabrojim samo najveće - svaki za sebe je vrijedan istraživanja.
Za to treba puno vremena, a ja moram nazad u Zagreb i sljedeći vikend
u Rovinj. Ciao.
Autor teksta je Vlado Šestan, novinar i vlasnik agencije
Merlin Tours.
22.07.2004
|
