|
Nekome je posao baš težak. Evo, recimo, našem
novinaru i svjetskom putniku Vladi Šestanu koji je morao punih 7 dana
putovati na ogromnom cruiseru od Venecije do Grčke i nazad. Nije mu
lako, ali mora i to netko raditi
|
|
|
European Vision
|
Venecija, 03. 08, 14.00, +40, oko 2.000 ljudi i 4.000 kofera. Brod
European Vision, 12 katova visok, poput mamutice u Novom Zagrebu čeka
da proguta sav taj teret...
Bez nervoze i gužve u roku od nekih tri sata sve se to nađe na brodu.
Automobili ostaju na ograđenom parkiralištu, prtljaga se predaje nosačima
i uskoro stiže pred kabinu. Autobusi odvoze putnike do ulaznih stepenica
gdje čekaju stjuardi koji prate putnike do kabina i sav strah od gužvi,
guranja i čekanja nestaje. Na osnovu iskustva s Jadrolinijom - ovako
lako i elegantno ukrcavanje je ugodno iznenađenje.
Točno u pet popodne naš dom u sljedećih tjedan dana kreće pored Trga
sv. Marka na put dug 4.142 km. Impozantan, veći od svih zgrada Venecije
polako prolazi kroz grad. Pogled s gornje palube je jedinstven, kao
iz aviona. Oko broda zuje razni čamci. Vaporeti, venecijanski vodeni
autobusi prepuni turista, brzo se miču u stranu. Uvijek me čudilo
zašto veliki cruiseri prolaze kroz sam grad, no okolno more je toliko
plitko da je ovo jedini plovni put. Za nama dolaze još tri takva velika
broda. High speed trajekti koji protunje sredinom Jadrana preko noći
do prvih grčkih luka te još jedan ništa manji ploveći hotel.
Nakon nekih sat vremena brod je na otvorenom moru, postignuta je puna
brzina, a u daljini se povremeno vide svjetla na našim otocima.
Život na brodu ima neke svoje regule. Večera je u točno određeno vrijeme,
naša je bila u pola deset. Iako ima tri restorana, ipak treba nahraniti
sve te ljude, a večera traje. Pet gangova i solidan izbor vina potraje
dva sata. Onima koji nisu u restoranu nije dosadno. U nekoliko barova
svira živa muzika, a svake večeri su i dva show programa u velikom
amfiteatru La Gondola. Otvoren je i kasino, a disko zabava počinje
u pola dvanaest.
Dubrovnik, 306 nautičkih milja, 04. 08, 8.00, 2.000 ljudi koji
žele izaći u grad
Brod je stao na lokrumskom sidrištu i odlazak u grad je moguć samo
manjim čamcima. Kako valjda u Dubrovniku nema takvih čamaca koji bi
u sat vremena prevezli sve te putnike do obale, spuštaju se tenderi,
putnicima su podijeljeni brojevi i opet sve ide brzo i elegantno.
U gradu se ostaje svega dva, tri sata. Većina putnika je na plaćenim
razgledavanjima. Plaća se na brodu, i to između 39 i 45 eura po osobi
za vođenu šetnju gradom. Nemaju vremena niti za popiti kavu, a kamoli
nešto kupiti. Istina je da ponuda suvenira i nije neka, oni koji se
vraćaju iz grada ne nose nikakve vrećice, za razliku od ostalih mjesta
gdje smo se iskrcali.
Na Stradunu je gužva, a kava na najljepšem mjestu u gradu samo 7,
5 kn. Samo? Da, na brodu je 2,5 eura, na grčkim otocima između 3 i
5 eura, a u Veneciji ponosnih 6,5 eura na terasi ispred Duždeve palače.
Ne znam što Dubrovnik ima od posjeta tih velikih brodova, ali s obzirom
na ovako kratko vrijeme boravka, čini mi se gotovo ništa. U 13.00
brod već kreće dalje, u Bari. Ovom brzinom prijeđen, Jadran se čini
malim, za nešto više od 5 sati smo već bili na talijanskoj obali.
U Bariju stojimo svega dva sata jer se tu ukrcavaju još neki putnici
i u sumrak krećemo put Grčke.
|
|
|
Dubrovnik
|
Dubrovnik – Bari: 106 nautičkih milja
Bari – Corfu: 177 nautičkih milja
Corfu, 05. 08, 8.00
Jutros smo privezani uz dok, malo dalje od grada. Ispred broda je
petnaestak autobusa koji će odvesti putnike na skupe izlete po otoku.
Cijene su između 35 i 79 eura po osobi. Pored autobusa u redu stoji
i pedesetak crnih taksija. Nakon cjenkanja pogodili smo se za 80 eura
i tri sata vožnje po otoku. Krf je velik, sa jedne strane na drugu
je više od stotinu km, tako da je to vrijeme dovoljno za posjet palači
Achilleion u kojoj se odmarala Sissy i samom gradu Krfu.
Otok je dosta zelen i zasada nije bilo požara, a obala je načičkana
hotelima, uglavnom niže kategorije. Ovdje je masovni turizam uzeo
svoj danak. Aerodromska pista je vrlo blizu grada, a čak i u okolici
aerodroma ima mnogo turističkih hotela. Centar je ugodan, glavni trg
zelen i prostran.
S jedne strane je ulica puna kafića s terasama, a središte grada čine
uske ulice u kojima se nalaze samo trgovine. Kupuje se sve - od kičastih
suvenira do odjeće i obuće. Za razliku od Dubrovnika, danas se svi
na brod vraćaju punih ruku. U četiri popodne isplovljavamo u još jednu
noć na moru.
Corfu – Santorini: 388 nautičkih milja
Santorini (Thira), 06. 08, 12.00
Iz daljine otok izgleda kao da je na vrhu prekriven snijegom. Nestvaran
u vrućini Egejskog mora, strmih stijena i plaža prekrivenih crnim
vulkanskim pijeskom, Santorini je najatraktivnija destinacija na našem
putu. U posljednje vrijeme se čuje sve više teorija o tome kako je
ovo nekada bila Atlantida, no nakon katastrofalne vulkanske erupcije
i potresa ostalo je svega nekoliko otoka. Fira i Ia, gradići na vrhovima
otoka izgledaju poput snježne lavine koja se spušta prema moru. Bijele
kuće valjkastih krovova, strme i uske ulice, pravoslavne crkvice s
plavim krovovima i rozastim zvonicima kao torta s ukrasima.
Turisti se guraju u potrazi za suvenirima, kafićima i najboljim mjestima
za snimanje. Domaćih, osim vlasnika trgovina, kao da nema. Brod se
usidrio ispod Fire, no ovaj put su s kopna stigle brodice da prevezu
putnike do žičare koja vozi do vrha.
Prava Doppelmayerova kabina, poznata s tolikih skijališta, za 3 eura
u jednom smjeru stiže za pet minuta. Druga varijanta je strmi uspon
po putu na kojem se morate gurati s mazgama koje nose avanturistički
nastrojene turiste na vrh.
Izleti koji se prodaju na brodu ne uključuju posjet plaži i gradićima
u istom danu, tako da je bolje sam krenuti u istraživanje, a koštaju
od 45 do 99 eura. Postoje autobusi, ali je puno ugodnije i brže iznajmiti
auto (50 eura) za šest sati i obići otok. Nije velik, možda dvadesetak
km u promjeru, ali ima i aerodrom i luku u koju pristaju ogromni brzi
trajekti koji uglavnom stižu iz Pireja.
Plaže su dugačke, pune ležaljki poput sardina u konzervi, pijesak
je stvarno crn i vruć, more prohladno, a na obali su gotovo neprekinuti
redovi kafića, restorana, deseci lokala tipa onih nekoliko naših na
Zrču, a tulum traje čitav dan. Plaže su udaljene po nekoliko km od
glavnih mjesta i očito nisu glavni razlog dolaska na ovaj otok.
Santorini je mjesto gdje treba ostati barem tjedan dana, iznajmiti
auto ili skuter i uživati. Ima i nekoliko čarobnih hotela na vrhu
stijena sa sobama koje imaju svoje bazene.
Cijene su nabrijane i lako je moguće platiti 10 eura za dva decilitra
soka od kaktusa i 5 eura za malu Stellu, no pogled s terasa kafića
na zalaz sunca ima svoju cijenu. Navečer brod nažalost kreće dalje,
a ja obećavam da ću se jednom vratiti na ovaj otok.
|
|
|
Krf
|
Santorini – Rodos: 148 nautičkih milja
Rodos, 07. 08, 08.00
Opet smo privezani na doku, koji je ovaj put u neposrednoj blizini
staroga grada. Najdalja destinacija na našem putu, uz samu obalu Turske,
Rodos je i najveći centar masovnog turizma u Grčkoj. Stari grad je
fascinantan i, kako kažu u prospektima, najveći stalno naseljeni utvrđeni
grad na svijetu. Utvrde su sagradili vitezovi Hospitalci za svojih
pohoda na Jeruzalem u doba križarskih ratova. Najbolje ga je obići
pješke, prošetati uskim ulicama, posjetiti muzeje i obaviti shopping
jer Rodos je pravo mjesto za to.
Cijene su povoljnije nego drugdje, a zanimljiv je velik broj trgovina
sa skupim satovima. Trgovci tvrde da se ovdje može kupiti Rolex, Breitlig
ili neki drugi skupi sat najmanje 20% jeftinije nego drugdje u Europi.
Kava je u glavnoj ulici na terasi svega 3 eura, što je jeftino u odnosu
na Santorini.
Na nekoliko mjesta na ulici sam čuo hrvatski, znači da i ovdje ima
naših turista. Na plažu nismo stigli, iako je dosta blizu jer stvarno
se ima što za vidjeti u gradu, a i naš brodić već u četiri počinje
svoj put natrag, prem Pireju. Organizirani izleti po otoku su od 47
do 79 eura.
Rodos – Pirej: 256 nautičkih milja
Pirej 08. 08, 07.00 - svi idu na izlete
Pirejska luka je jedna od najprometnijih na Mediteranu. Trajekti,
veliki cruiseri, putnički katamarani i brodovi, tisuće ljudi i svi
nekamo žure. Kako smo u luci svega do 13.30, morali smo kupiti izlet
na Akropolu za 49 eura jer je to bio jedini način za doći do najzanimljivijeg
dijela Atene. Iako su Pirej i Atena praktički jedan grad, luka je
udaljena petnaestak km od središta Atene.
Autobusa je bilo tridesetak, podijelili su nas po jezicima na kojima
želimo slušati vodiča i krenuli prema Akropoli. Na sreću krenuli smo
rano, tako da smo stigli prije većine ostalih turista i na miru pogledali
i poslikali hramove.
Na silasku s brda, oko pola jedanaest vidjeli smo doslovno kolone
turista koji su morali čekati i po jedan sat da bi se uspeli strmim
stepenicama do vrha. Kolovoz definitivno nije najbolje vrijeme za
razgledavanje najvećih znamenitosti.
Nakon toga su nas, naravno, odveli u dućan s kojim kompanija ima ugovor
i tamo smo još čekali oko sat vremena dok su Ameri pokupovali svoje
poklone. Na povratku se pokvario autobus pa smo se prekrcali u drugi
i to je od Atene bilo sve.
|
|
|
Santorini
|
More, 09. 08 - nitko ne ide na izlete
Ne ide jer smo na moru proveli čitav dan - od petka popodne do nedjelje
ujutro. Dva bazena na jedanaestom katu su bila središte zbivanja,
a ležaljke u četiri reda pune.
Nije bilo dosadno, animatori su stalno zabavljali goste, tjerali ih
da plešu, organizirali Posejdon party za sve koji su prvi puta bili
na ovakvom krstarenju, razne igre za djecu, bingo i slične zanimacije.
Restorani na vrhu broda su, kao i čitavim putem, stalno nešto nudili.
Kako je hrana uključena u cijenu, bilo je zgodno gledati sve one pretrpane
tanjure na kojima se odjednom nađe i predjelo i glavno jelo i desert.
Klinci su uživali jer se čitav dan peče pizza, a za dvadesetak eura
koje se plati prvi dan mogu u neograničenim količinama piti kolu i
slične sokove čitav tjedan. Razlika je jedino u tome što kada se naruči
kola, dobije se konzerva za 2,5 eura, a ovako su dobivali samo po
decilitar kole, tako da su stalno visjeli na šanku i maltretirali
konobare da im donose.
Plaćanje za čitavog putovanja se vrši karticama koje se dobiju pri
ulazu i na kojima piše ime osobe i broj kabine, a zadnji dan prije
ukrcavanja se podmiruje račun ili se odmah po dolasku ostavi broj
kreditne kartice te se to obavi automatski nakon što se dobije račun.
Osim bazena, na vrhu broda se nalaze i dva jacuzzija, košarkaško i
odbojkaško igralište, mini golf i stijena za slobodno penjanje. Osim
bazena, košarke i odbojke sve se drugo posebno plaća.
Cijene na brodu? Relativno umjerene s obzirom na cijene u Grčkoj i
Veneciji. Kapučino i sokovi 2,5 eura, butelje vina od 17 do 30 eura,
osim onih nekoliko skupih, a obična filter kava, čajevi i voda iz
automata besplatni.
|
|
|
Atena
|
Pirej – Venecija: 856 nautičkih milja
Venecija, 10. 08, 07.00 - iskrcavanje
U Veneciju smo stigli u zoru. Kako treba već u 8 napustiti kabine
da se prirede za nove putnike, rano smo ustali, što je bilo odlično.
Venecija okupana prvim zrakama sunca, tiha i mirna poput uspavane
ljepotice u koju će svakog časa nahrupiti horde turista. Isti oni
veliki brodovi polako i tiho prolaze kroz grad koji se budi. Prtljagu
su odnijeli nosači, dobili smo brojeve za iskrcaj, tako da ne treba
čekati u redu, nego piti kavicu u nekom od kafića dok ne pozovu preko
razglasa.
U roku od dva sata nakon pristajanja brod je ponovo bio prazan. Prtljaga
je čekala na terminalu otkuda smo je na kolicima odvezli na parking.
Na brodu se prodaje izlet u Veneciju po 25 eura, ali se ne isplati
jer kreće u 7.50, a vraća se oko podne.
Mi smo za 10 eura otplovili redovnom linijom iz luke do Sv. Marka
i vratili se kasnije. U gradu je bila očajna gužva, užasno vruće i
skupo te, kao i Atenu, Veneciju treba izbjegavati u kolovozu. U kavani
na Trgu sv. Marka smo popili najskuplji, no ne i najbolji kapučino
na putu – 6,5 eura.
Tjedan dana je proletio, a moja bojazan prije početka puta da će brod
biti pun penzića i da će biti dosadno na sreću se nije ispunila. Upravo
obrnuto, ovakva krstarenja su odlična alternativa za godišnji odmor.
Sastav putnika na brodu je bio vrlo šarolik. Uglavnom prosječan srednji
sloj Talijana, Španjolaca i Francuza.
Cijena za tročlanu obitelj je bila između 2.500 i 3.300 eura. Za ovo
krstrenje je bila posebna 'last minute akcija', gdje je jedna osoba
plaćala punu cijenu, druga 50%, a dijete do 17 godina je imalo besplatno
putovanje.
Za nas puno, no za Europu to je malo bolja mjesečna plaća. Na brodu
je bilo i desetak putnika iz Hrvatske te isto toliko iz Slovenije.
|
|
|
Rodos
|
Autor teksta je Vlado Šestan, novinar i vlasnik agencije Merlin
Tours
|
