Svjetski kup je dobio novu dimenziju

Prošao je i taj dugoočekivani, za mnoge naj događaj godine. O rezultatima sve znate, no kakva je bila organizacija te što se događalo na VIP tribinama i oko njih, iz prve vam ruke donosi naš globe-trotter

Fenomenalna atmosfera u ciljnoj areni

Za početak moram pohvaliti organizaciju, bila je na najvišem nivou. Osim poznatih faca na vrhu (Fleissa, Ferenčaka, Pavleka, Glavića), bilo je još stotine drugih koji su ponijeli lavovski dio posla na svojim leđima.

Maskota utrke u prisnom zagrljaju sponzora


Od učitelja skijanja koji su maestralno 'abruchali' kroz stazu do tamburaša Bavaria piva koji su zabavljali goste u šatoru. Skijašice su bile oduševljene, a mislim da je ovime Svjetski kup dobio jednu novu dimenziju i bolju budućnost. Samo natjecanje je već par godina u krizi.

Skijanje po udaljenim alpskim selima nije donosilo pretjerano mnogo marketinškog novca, a i gledatelja je bilo sve manje. Utrkom pri velikom gradu, kao što je ova bila jučer na Sljemenu, dobiven je glamur i što je još važnije - dobiveni su fanatični gledatelji.

Gužvu su samo pojačala službena vozila


Njih posebno treba pohvaliti jer, koliko sam vidio, u ciljnoj ravnini nije bilo ni najmanjeg incidenta. Loš imidž koji smo stekli zahvaljujući pojedincima koji su prijašnjih godina u Mariboru grudali suparničke slalomašice za vrijeme utrke, u Zagrebu se nije ništa slično dogodilo.

Ipak, možda se pretjeralo s količinom osiguranja jer bezbroj je narančastih zaštitarskih jakni ipak malo pokvario dojam. Same skijašice su, pak, bile oduševljene prijemom, atmosferom i navijanjem.

Gala šator za gala večeru


Ni najljuće protivnice naših nisu doživjele nikakve pogrdne uzvike ni fućkanje, sve su toplo pozdravljene i one su uzvratile pozdravima publici, što inače nije uvijek običaj.

Naravno da im je bilo lijepo, za razliku od utrka u alpskim pustošima gdje se na nekima jedva skupi nešto više publike od samih natjecatelja i njihovih pomagača, na Sljemenu je navodno bilo dvadesetak tisuća ljudi, a bilo bi ih i više kada bi bio riješen prijevoz. To je ustvari jedini ozbiljni prigovor organizatorima.

Nažalost, nisu dozvolili taksijima da odvezu dio putnika. Moglo se dogovoriti da za neki 'flat rate' poput onog za Dan mrtvih prevoze ljude sa Sljemena jer koliko god da je bilo autobusa, još uvijek je to premalo za sve te tisuće ljudi koji su odjednom htjeli u dolinu.

VIP menadžer Miha Glavić pod pritiskom sponzora i 'vipovaca'


Kada bude gotova žičara s Mihaljevca, bit će neusporedivo bolje, no pitanje je kada će to biti. Također je nedostajala organizacija odlaska nakon utrke jer ljudi su poput horde nahrupili i stvorili dodatni kaos, umjesto da se organiziraju u redove i na miru pričekaju prijevoz.

Kod VIP gostiju koji su dolazili iz Bistre nije bilo ništa bolje, a dodatnu gužvu su stvorili vladini dužnosnici koji su bahato u najveću gužvu uletjeli sa svojim konvojem, tako da čak ni vozilo hitne pomoći nije moglo nikamo.

Ne razumijem čemu potreba za takvom demonstracijom vlasti jer jedino što su postigli je bio izljev netrpeljivosti i pogrdnih izjava. No, to je već njihov problem kad se, kak' bi Zagorci rekli 'miješaju tam' gdje im nije mjesto'. Gala večera u fenomenalnom šatoru u Bistri je, s druge strane, stvarno bila gala.

Hostese na gala večeri su bile pravi ukras


Tako nešto još nije viđeno u Hrvatskoj. Od samog šatora u kojem je bila ponuđena večera za preko tisuću ljudi koji su imali svoje stolove do same atmosfere i zabave. Možda jedino nije bio dobar izbor zabavljača. Naime, umjesto Nine i Olivera trebali su biti neki brži i zabavniji za ples.

Bilo je nezgodno vidjeti da su, kad je Oliver počeo pjevati, ljudi masovno počeli odlaziti. Prije svega, bilo je kasno, drugo - Oliver ipak ne paše uz skijanje. Najljepše od svega su bile, po običaju, hostese, kako na stazi, tako i na samoj večeri. Sve u svemu, mogu reći da sam bio i na drugim utrkama i na svjetskim prvenstvima u Alpama, no ovako dobro i glamurozno organiziranu utrku nisam nigdje vidio.

 

 

Vlado Šestan
petak, 21.01.2005