Tri lica Istanbula

Harmoničan spoj različitih kultura i religija gdje se susreću Istok i Zapad, Azija i Europa – Istanbul je grad koji je nekadašnju titulu glavnog centra Bizantskog i Otomanskog Carstva uvelike zaslužio

Grad mnogih imena i lica, Istanbul je već skoro tri tisuće godina jedan od najuzbudljivijih gradova Europe

Naravno, i izvrsna turska kuhinja danas ga čine atraktivnim odredištem.

Usporedi li se s drugim europskim metropolama, otkriva se kako ovo multikulturno središte, u kojem se govori svim jezicima Orijenta, osim Rima i Atene, u povijesnom smislu nema konkurencije.

Istanbul je prošao put od središta svijeta i ljudske civilizacije do manje slavnog 'gastarbajterskog' središta šverca. Počeo je kao Chalcedon, no ubrzo je promijenio ime u Byzantion, kako ga je po sebi nazvao legendarni grčki vođa Byzas. I sljedeće ime dobiva po vladaru, ovog puta riječ je o Constantinu, a grad je u to vrijeme na vrhuncu slave i moći.

Zanimljivo je kako nitko od osvajača nije uništavao ono što su u zemlji zatekli, a najpoznatija je među očuvanim građevinama crkva Aja Sofia. Ipak, u njezinoj su unutrašnjosti žbukom prekriveni zlatni mozaici s likovima svetaca i kraljevskih obitelji, s obzirom da je crkva pretvoren u džamiju, a islamski zakon zabranjuje u njima slike ljudi.

Aja Sofia, smještena u najstarijem dijelu grada Eminonu, koji je prioritet na popisu svih turista, što ne začuđuje s obzirom da se u užem krugu ovdje nalaze sve najvažnije povijesne građevine od Plave džamije, Topkapi palače do Kapali Carsii (natkrivenog bazara).

To je ujedno i prvo lice Istanbula. Monumentalne građevine i uski smrdljivi sokaci puni jeftinih hotela i veleprodaja 'uvjerljivih' odjevnih kopija, gdje se guraju šverceri s područja svih bivših država, od Jugoslavije do Sovjetskog Saveza, a trgovci poznaju sve jezike.

Aja Sofija u prijevodu znači Crkva božanske mudrosti, a dizajnirana je tako da izgleda kao da lebdi u zraku

U blizini ovog dijela grada nema pretjerano dobrih hotela, a jedini s pet zvjezdica je Merit Antique, no svakome tko prvi puta dolazi bilo bi preporučljivo da se ovdje smjesti. Unatoč slaboj rasvjeti i prljavim ulicama, kvart nije opasan niti ičime budi nelagodu.

Šarm Orijenta većina će ipak najbolje osjetiti u nekoliko povijesnih restorana i kavana. Najpoznatiji je među njima Palandeli, institucija sama za sebe. Smješten je iznad ulaza u egipatski bazar (poznat i kao 'bazar začina'), preko puta mosta Galata.

Jednom kada uđete ne smijete propustiti borek i kilic sis (ražnjiće od sabljarke), a nema razloga da poput Turaka prije i za vrijeme jela ne pijete Yeni Raki. Riječ je o rakiji koja pomiješana s vodom dobije zamućenu magličastu bijelu boju (isto kao i grčki uzo), a okusa je poput mastike.

Osim toga, pije se pivo, i to vrlo dobri Efes (svijetlo i tamno), te vino koje se sve više proizvodi u Turskoj. Najpoznatije su vinarije Doluca i Kavaklidere.

Sama po sebi orijentalna je hrana pravo bogatstvo okusa - od blagih jogurta i mliječnih namaza do ljutih kebaba i stotine vrsta različitih baklava, no ne očekujte iste okuse kao kod nas. Ne biste vjerovali, ali je u Istanbulu izuzetno teško pronaći originalnu tursku kavu, pogotovo u modernim dijelovima grada, gdje se uglavnom pije Illy ili Segafredo, 'kapučino' i 'espresso'.

Trgovci poznaju gotovo sve jezike pa se bez imalo problema možete sporazumijevati čak i na hrvatskom

Novi dio grada ne samo da je drukčiji od staroga nego se čini kao da se radi o nekom sasvim drugom gradu, o nekoj drugoj zemlji. Središte mu je veliki trg Taksim, a sa svih se strana nižu moderni hoteli poput Hiltona i Sheratona, široke avenije, pješačka shopping zona, restorani brze hrane i prije svega ulična moda.

Tako dok je u starom dijelu grada podno Kapali čaršije većina žena obučena u tradicionalnu odjeću, iako ne skrivenog lica kao u arapskim zemljama, šećući se Istiklal Cadesi pješačkom zonom, primijetit ćete kako se ovdje ničime ne razlikuju od žena bilo kojeg drugog europskog grada.

Minice, majice s 'bretelicama' koje više pokazuju nego sakrivaju, muškarci u Armanijevim odijelima, klinci na skateboardima te bezbroj kafića i butika. Drugo je lice Istanbula definitivno moderno, svježe i prije svega dotjerano.

Toliko lijepih žena u jednoj ulici može se sresti samo subotom u podne u Bogovićevoj. U ovom dijelu grada, Beyoglu, odsjeda većina turista dubljeg džepa te poslovni ljudi. S time u skladu su i cijene hotela i restorana. Ipak skoro svi posjetitelji barem jednom tijekom posjeta odu u Karvansaray.

Turistički restoran u tri odvojene sale svake večeri nudi skromnu večeru i folklorni program. Ništa posebno, no nezaboravni su element trbušne plesačice jer njih se, osim ovdje, ne može vidjeti nigdje drugdje. Savršena koordinacija i uvježbani pokreti tijela te egzotična ljepota samih plesačica rijetko koga ostave ravnodušnim.

Mnogi Turci tvrde kako je kod nas bolji burek od njihovog boreka te da su sarajevski ćevapi bolji od Adana kebaba

Obale Bospora, pak, obilježavaju i treću posebnu stranu ovoga specifičnog grada. Istanbul ima više od dvanaest milijuna stanovnika, od čega je desetak posto bogataša koji su duž obale nanizali vile vrijedne milijune eura. Ipak, plaža nema, a tek nedavno su uređene šetnice. Središte zabave je Ortakoy, nekad malo ribarsko selo, a danas - kafić do kafića uz brojne riblje restorane - omiljeno okupljalište 'zlatne mladeži'.

Garaže za brze čamce, bazeni, skupocjeni automobili - neki sasvim drugi svijet. Navodno se u Turskoj s primjerice dvije tisuće eura primanja mjesečno može živjeti puno udobnije i kvalitetnije nego u bilo kojem drugom europskom gradu. To 'udobnije' podrazumijeva poslugu i osobnog vozača.

Promet je u Istanbulu kaotičan, no unatoč tome rijetko se kada trubi, a gotovo nitko ne psuje i ne galami. Slično je i na vodi, jer kroz Bospor prolazi jedini trgovački put prema Crnom moru, tako da veliki teretnjaci i tankeri prolaze između linijskih brodova koji poput tramvaja spajaju europsku i azijsku stranu. Nešto slično kao kad bi tramvaji presijecali autocestu po kojoj jure šleperi. Dodamo li tome još tisuće manjih ili većih brodića i glisera, slika kaosa je potpuna.

Istanbul se promijenio. Prije petnaestak godina aerodrom je bio mali, cesta do grada dvosmjerna, a prolazila je kroz Zeytinburnu, dio u kojem je smrad kožara bio nesnosan. Četvrt Sultanahmet oko Plave džamije je bio pun porušenih kućeraka i drvenih potleušica, a taksiji su jurili kroz crveno.

Kaotično je, ali ni slično histeriji vozača na zagrebačkom 'zelenom valu'

Danas je drukčije. Moderna zračna luka Ataturk je među urednijima u Europi. Cesta duž obale je široka prometnica s nekoliko traka, iako gužva nije ništa manja, taksiji poštuju semafore, a kožare su iseljene izvan grada.

Sultanahmet je četvrt koja se ubrzano revitalizira, a bivši zatvor je preuređen u najbolji istanbulski hotel Four Seasons. Turkish Airlines leti tri puta tjedno direktno iz Zagreba, a malo mjesta u Europi može pružiti toliko novih iskustava i doživljaja. Uzmemo li u obzir odnos cijena i usluge, vikend proveden u Istanbulu je najbolja moguća investicija!

Autor teksta je Vlado Šestan, novinar i vlasnik agencije Merlin Tours.

09.06.2004