|
Osim Backpackera imamo
i Globe-trottera. HTnet putovanjima nikad kraja. Bili smo u Vijetnamu
i iznenadili se. Stanovnici su gotovo zaboravili na rat. Dapače, vole
Amerikance jer im donose dolare. Svoju egzotičnu zemlju žele pokazati
svijetu
|
|
|
Uistinu poseban doživljaj - ploveća tržnica u delti Mekonga
|
Vijetnam postaje turistički hit. S obzirom na prirodne ljepote kojima
se ova zemlja ponosi, to im i nije toliki problem.
Tamo negdje početkom četrnaestog stoljeća vladao je car Le Loi dok
je sa sjevera velika, moćna i goropadna kineska vojska upadala i pljačkala
njegov teritorij.
U jednom od naleta Le Loi ih je uspješno porazio, no umjesto da pobije
kineske vojnike ili ih pretvori u robove, on im je dao konje i brodove
kako bi se vratili kući. Znao je da susjede koji su potencijalna opasnost
ne treba previše ljutiti. Velika je, naime, mogućnost bila da bi se
mogli kad-tad vratiti.
Mudri je car na neki način simbol Vijetnama i svijesti njegovih stanovnika.
Povijest tog naroda obiluje sukobima s raznim osvajačima od sjevernih
i južnih susjeda, Kine i Kambodže, do prekomorskih okupatora Japana,
Francuske i Amerike. Komunistička partija, još uvijek na vlasti, shvaćena
je ovdje kao faktor stabilnosti i pobjede.
|
|
|
Suvenire s motivima Vijetkonga najviše kupuju Amerikanci
|
Nakon početka devedesetih kada je prestala represivna politika borbe
protiv domaćih, klasnih i inih neprijatelja te je uvedena slobodna
ekonomija, promjene su, kao i u susjednoj Kini, dovele do povećanja
standarda života.
Vijetnam, čiji su stanovnici često bili na rubu gladi, danas je jedan
od većih regionalnih izvoznika riže. Bogato tlo delte Mekonga pruža
čak tri berbe riže godišnje, a dom je za preko dvadeset milijuna ljudi.
Najvažnije privredno i kulturno središte je Ho Chi Minh City ili kako
ga stanovnici još uvijek zovu - Sajgon. Grad je smješten na istoimenoj
rijeci koja je također dio preko dvjesto kilometara široke delte rijeke
Mekong. Službeno ima oko šest milijuna stanovnika, no smatra se da
ih je daleko više.
|
|
|
Veliki ujak Ho Chi Minh budno gleda sa zida glavne pošte
|
Automobila je i dan-danas relativno malo, tako da je za njih označena
posebna traka na ulicama i prestizanje u gradu je gotovo nemoguće,
a promet se odvija uglavnom motociklima i, još više, biciklima.
|
Prošla putovanja našeg
Globe-trottera:
|
|
|
|
|
Imate li u planu
prijeći preko ulice, znajte da je pred vama velika avantura. Rijeka
dvokolica nikad ne prestaje teći te je potrebna izrazita koncentracija
kako bi se na vrijeme zakoračilo na ulicu i prešlo prijeko.
Pozitivna strana u svemu ovome su uistinu rijetke nesreće. Naime,
zbog gužve je prosječna brzina svega dvadesetak kilometara na sat.
Prema njihovim podacima, godišnje ih posjeti nešto manje od tri milijuna
turista. Turistička infrastrukura je vrlo dobra, hoteli odlični, shopping
uzbudljiv, a zemlja još uvijek nije izgubila onu egzotičnost koja
je gotovo nestala u Maleziji ili Singapuru.
Od planinskih masiva među kojima žive zaboravljena plemena na sjeveru
do predivnih, nezagađenih i pustih plaža na obali dugačkoj preko dvije
tisuće kilometara, prirodne su ljepote Vijetnama neopisive.
Zasigurno je to dovoljno razloga da se u vama pobudi želja za putovanjem
u ove krajeve, a kao dodatan plus spomenut ćemo i da su ljudi izrazito
ljubazni i uvijek spremni pomoći. Ne može im se čak ni zamjeriti što
osim onih koji su u turističkoj branši rijetko tko govori neki strani
jezik. Engleski je, naime, tek prije desetak godina uveden u vijetnamske
škole.
|
|
|
Više od tri milijuna motora na ulicama Sajgona glavno
su prijevozno sredstvo
|
Putuje se slobodno, policija i vojska su jedva zamjetne, tako da nije
nekoliko velebnih zgrada političkih komiteta i crvenih zastava, ni
po čemu ne biste znali da se nalazite u jednom od posljednjih bastiona
komunizma. Moj domaćin Hue tvrdi kako ih politika ne zanima. Jedino
im je važno kako zaraditi novac.
Više od dvije trećine stanovnika rođeno je nakon 1975. te se rata
s Amerikom ni ne sjećaju. Uostalom, ovdje ga ni ne zovu Vijetnamskim
ratom, nego 'američkim'.
Tek muzej rata u kojem su izložene potresne fotografije, američke
ratne mašine te gerilski podzemni tuneli u mjestu Cu Chi podsjećaju
na prošli rat. Vijetnam nije rat nego zemlja – moto je koji želi promijeniti
imidž Vijetnama i privući što više turista. Ukoliko je vjerovati njihovim
podacima, dobro im ide.
Autor teksta je Vlado Šestan, novinar i vlasnik agencije
Merlin Tours.
29.09.2004
|
