KOVČEG

Kako se riješiti tuđeg kovčega? Zar netko misli da je to jednostavno? Na nedavnom putovanju, dogodio mi se slučaj kada sam shvatio da to baš i nije uvijek jednostavno. Mladi bračni par sa dvoje djece, od 7 i 11 godina sletio je na ultra - moderni aerodrom u Kuala Lumpuru. Izlazak iz čelične ptice nakon dvanaestsatnog leta iz Beča, snalaženje na aerodromu veličine jedne zagrebačke četvrtine, policijske formalnosti prilikom ulaska u zemlju; sve je očito ostavilo traga na koncentraciju naših putnika. Na pomičnoj traci dolazi prtljaga i u mnoštvu kovčega i torbi različitih veličina i boja, mlada mama kaže svojoj 
kćeri: " Ana, uzmi onaj naš crni kovčeg!" Ana utovari na kolica nešto veliko crno 
i naša sretna obitelj prođe carinsku kontrolu i ukrca se u taksi. Po dolasku u hotel, tata shvati da im nedostaje njihov, ali i da imaju neki sličan crni kovčeg na kojem piše nekim čudnim hijeroglifima, vjerojatno nečije kinesko ime. što sada? Treba se presvući, nema garderobe, a gdje je onaj pravi kovčeg i sto učiniti sa ovim u sobi? Čuo je za strogi malezijski zakon koji smrtnom kaznom kažnjava one koji unose drogu u Maleziju. Čiji je to kovčeg i što je u njemu? Predati ga službenim organima? Kako objasniti da neznaju što je u njemu, a prenijeli su ga kroz carinsku kontrolu? Panika je zavladala. Nazvavši aerodrom i službu za izgubljene stvari, saznali su da je pravi kovčeg kod njih i da ih čeka. No aerodrom je 70 km udaljen od grada. Taksi do tamo i natrag stoji oko 100 USD. Sva sreća shopping u Kuala Lumpuru nije skup. Nakon solidne porcije prigovaranja i predbacivanja u stilu "Što je to meni trebalo" i "Bolje da ja putujem samo sa prijateljima," hrabri tata odluči predati tuđi kovčeg hotelskim nosačima, sutra i tako imaju let dalje za Penang, a za večeras si mogu nesto i kupiti. Ujutro ukrcavši se u taksi, pojavi se i kovčeg. Naravno, hotelski nosači dobro znaju čiji je pa su ga donijeli na izlaz. Sva objašnjavanja rukama i nogama nisu uspjela i kovčeg bude ukrcan u taksi. Što je u njemu? Da li je droga, nešto drugo? Tko zna. Na putu do aerodroma snalažljivi tata odluči da ga jednostavno ostavi. Ali taksist ga ne želi i niti ne shvaća da mu netko želi ostaviti puni kovčeg. Što sada? Naš snalažljivi otac uzme kovčeg, utovari ga u kolica i počne lutati aerodromom u potrazi za skrovitim mjestom gdje će ga ostaviti. Najbolja ideja im se učinila da sjednu među ostale putnike koji su čekali svoj let, neopazice ga skinu s kolica i ostave. To su i učinili, digli se sretni i krenuli prema šalteru za predaju izgubljene prtljage u nadi da su se riješili nesreće. No kovčeg ne miruje. Jedva ih stigavši, vremešna Kineskinja ih zaustavi. Naravno u ruci joj je kovčeg. "Hej mister, your suitcase, you left it there."

Sada već u ozbiljnoj panici, tata pun dobrih ideja, fino se zahvali, uzme kovčeg, bijesno pogleda ženu i djecu koji su baš u tom času proučavali krovnu konstrukciju aerodromske zgrade i krene dalje. Što dalje?WC. Spasonosna ideja. ženu i djecu pošalje naprijed, odgura kolica u WC, izvadi kovčeg, ostavi ga kod umivaonika 
i izjuri van sa kolicima. Konačno. Odahnuli i zadovoljni, podignu svoj pravi kovčeg sa "Lost and found" 
i upute se prema šalteru za "Chek in". 
U tom momentu pristupi im crni brkati policajac, naoružan i prijetećeg izgleda sa crnim kovčegom u ruci.

"Mister, this is your suitcase? You left it in restrooms." "Yes, sorry, that's mine."
Tata ozbiljno prestrašen prihvati Kovčeg i brzo se okrenuvši ode za obitelji koja se već pristojno udaljila u stilu "nemamo mi ništa s njim". Naime i u toaletima postoje u prednjem dijelu kamere. Crni kovčeg i dalje prijeteći gleda sa kolica i kao da postaje sve veći, teži i opasniji. Vrijeme za let se približava, a prtljaga je još s njima. Što je drugo preostalo osim da se predaju sve stvari na šalter i da kovčeg odleti zajedno s njima na otok Penang? Uđu u avion, više ne razgovarajući međusobno. Naravno svi su krivi i djeca i žena i "meni je svega dosta," "nikad više" i "idem ja doma." A kovčeg? Po izlasku iz aviona jednostavno ga ostave na pomičnoj traci, ukrcaju se u taksi i konačno mirni odu na krajnje odredište u svoj hotel.
Slijedeće jutro u 8 sati u sobi zazvoni telefon.
"Mister we found your suitcase on the airport!"
Da, na kovčegu je sada pisalo njihovo ime.