Objavljen je još jedan prilog teoriji "kako je umro Isus". Dosad je napravljeno nebrojeno puno povijesno-medicinskih istraživanja, tzv. "patografija" Isusa Krista. Najnoviji 'nalaz' - svjedočanstvo stiže iz medicinskih krugova.
Glasoviti talijanski kirurg Nicolo Cinquemani, zaključio je, nakon dugotrajnih ispitivanja, da je uzrok Isusove smrti na križu bio - 
'unutrašnje krvarenje u predjelu grudnoga koša'. Treba reći da je njegovo istraživanje pošlo od pretpostavke-uvjerenja da je tzv. Turinsko platno ili Sveti pokrov- autentično, odnosno da je u platno, od polaganja u grob pa do uskrsnuća, doista bilo umotano tijelo Isusa Krista.

Uzimajući da je svjetski poznato platno vjerni preslik Isusova mrtva tijela, talijanski kirurg, na temelju tragova povreda i krvi na desnoj strani grudnoga koša, tvrdi da je osoba umotana u platno neposredno prije razapinjanja na križ bila teško povrijeđena.
Cinquemani pretpostavlja da je Isus na Križnome putu 'nesretno pao' i to tako da se u njegove grudi zabio jedan od čavala za pribijanje na križ. 
Tako je, uvjeren je on, nastao hemtotoraks ili unutrašnje krvarenje, koje je po razapinjanju na križ izazvalo brzu smrt Raspetoga.
Iz toga proistječe da Isus nije, poput drugih razapetih, umirao dugo, postupno se i bolno gušeći pribijen na križ.
Ta pretpostavka, tvrdi kirurg, objašnjava i glasan krik Raspetoga neposredno pred smrt, o čemu izvješćuje Markovo evanđelje. 
Taj bi krik, da se Isus davio, s medicinskog stajališta, naravno, bio gotovo nemoguć.