ŽIVOTNO DJELO KIEFER OBEĆAO FRANCUSKOJ

Ulaz na posjed Anselma Kiefera u Provance-i brane velika metalna vrata, podcrtavajući tako umjetnikovu želju za privatnošću. Posjed je Kieferov i dom i radno mjesto od 1993.g. On sam kupuje u lokalnoj trgovini, a na posjedu, u društvu supruge Renate Graf, njemačke fotografkinje, radi, čita i misli. 
Ipak, voli otvarati svoje izložbe i rado putuje na otvorenja. 
Sa svojih 55 godina Kiefer se smatra jednim od najvažnijih umjetnika svoje generacije. 
Pa ipak, on sam nikad nije bio u centru 
pažnje medija toliko koliko su bila njegova djela. Zbog toga većina onih koji mu se dive niti ne znaju kako izgleda.
Sam kaže da nikad on nije želio biti zvijezda, nego je za komunikaciju sa naklonjenom mu publikom, radije izabrao vlastite radove.
Veličina posjeda sa tri građevine iz 19. stoljeća održava orijentaciju njegovih umjetničkih djela. Umjetnik je, naime, svoj dom pretvorio u masivnu instalaciju koja obuhvaća tri jezera i brojne zgrade povezane tunelima i stubištima. Ogromni radovi ispunjavaju dva studija i još nekoliko obližnjih kuća na Kieferovom posjedu. 
Instalacija nije uopće neobična s obzirom na Keiferov umjetnički put. 
Ona je odraz njegove želje za obradom njemačkih i židovskih povijesnih i mitoloških motiva, ali i prirodan rezultat njegove izjave kako mu je "'čisto' slikarstvo malo dosadilo". 

Kiefer ovu kombinaciju motiva objašnjava vrlo jednostavno; kako bi uopće mogao stvarati bilo što iz jedne kulture, a da se ne dotakne druge. One su iznimno isprepletene, bez obzira na povjesno jasnu distinkciju tko je krivac, a tko žrtva. Premda on sam kaže da mnogi posjetitelji u toj instalaciji neće 'iz prve' prepoznati ideju vodilju, to nije ni nužno. Njoj jednostavno nije potrebno pripisivati intelektualni ili filozofski back-ground. 
Opsjednutost 'velikim' mogla se vidjeti i na Kieferovoj zadnjoj izložbi upriličenoj u crkvi "Hopital de la Salpetreiere" u Parizu gdje je svaka od šest slika bila 
veća od devet metara. Orijentaciju na povijest i mitologiju u svojoj 
umjetnosti Kiefer iskazuje kombinacijom različitih materijala (sušeno cvijeće, staklo, pijesak, suho drvo i, posebno, olovo), a djela mu često nose imena utemeljena na Starom zavjetu.
Kieferova opsesija je i pisana riječ tako da se, osim slika, njegov opus sastoji i od golemih obojenih knjiga izrađenih od olova. 
Nakon što instalacija, njegovo životno djelo, kako je zove Kiefer, bude završena, umjetnik planira posjed otvoriti znatiželjnicima i donirati ga Francuskoj.