|
Na
aerodromu:
-Tata, što je slijedeće? -
upitala je moja sestra Mirta.
-Pa, ne znam. Prošetajmo gradom.
-Uh, to znači da baš i nije dobro isplaniran naš boravak ovdje -
mrmljala je mama.
-Marko, idem na kiosk vidjeti ima li kakav zanimljiv časopis.
-Mama, kupi mi National Geographic.
-Ako bude, hoću.
Uskoro se mama vratila sa kioska s mojim omiljenim stranim časopisom.
Na prvom mi je mjestu časopis Hrvatski Zemljopis kojeg smatram vrlo korisnim i poučnim. Ima mnogo
zanimljivih tekstova o državama, te velikim gradovima širom svijeta,
ima novosti iz svijeta, križaljka i kvizova s zemljopisnom
tematikom… Časopis za mene.
Započela je šetnja gradom.
Šangaj je jedan od najvećih gradova svijeta, a najveći je grad Kine i
njegovo je glavno komercijalno i industrijsko središte. On je također
i kulturno središte Kine. Osnovan u 11. stoljeću, Šangaj je na početku
bio maleno ribarsko selo, a sada je to jedan od najvećih gradova
svijeta.
Ima populaciju od 7 500 000 stanovnika. Više nego cijela
Hrvatska. Kada ovo budete čitali imat će preko, možda osam milijuna,
jer ovaj je podatak iz 1995. godine.
Smračilo se, pa smo morali u potragu za smještajem. Našli smo ga po
vrlo povoljnoj cijeni – za svega
pet dolara po noći.
Sutradan smo ponovno morali otići na aerodrom, jer je naša sljedeća
postaja Peking (Beijing).
Sjeli smo u avion i poletjeli. Čitao sam i proučavao svoj časopis National
Geographic .
Uskoro smo stigli i u taj kineski grad.
Za razliku od Šangaja, u Pekingu imamo dogovor s engleskim vodičem.
Uskoro smo se s njim i našli i
razgled je počeo.
-Kao što možete vidjeti - započeo je vodič - grad je vrlo napučen i
ima mnogo zgrada koje su, pogotovo na nekim mjestima, gusto zbijene.
Izvan, ali i negdje u gradu, nalaze se straćare -jako
siromašna i zbijena naselja ljudi koji nemaju smještaja pa žive u
takvim mjestima bez dovoda vode, struje i kanalizacije.
Cilj Kine je nestanak takvih naselja,ali to je gotovo utopijski.
Peking je, što vjerojatno već znate, glavni
grad Kine. Kinu se naziva velikim gospodarskim divom koji se budi. To je
zato što se gospodarstvo ove velike republike naglo poboljšava.
-Koliko Beijing ima stanovnika?- upitao je tata.
-Grad Peking ili Beijing ima, po podacima iz 1995. g., pet milijuna i osamsto tisuća stanovnika. Uskoro će se vršiti
novi popis stanovništva pa ćemo imati točnije rezultate. Iako, već
nakon nekog vremena ni oni neće biti točni, jer je prirodni prirast u Kini dosta velik. U većim se gradovima
uspijeva kontrolirati broj djece, ali na selima su djeca potrebna za rad
te ih na selima ima više. To je veliki problem Kine, pa zato i postoje
straćare. Beijing je drugi po veličini grad u Kini.
Evo, sada se nalazite na najvećem trgu na svijetu – Tienanmenu.
Zinuli smo kada smo ga ugledali. Zaista je velik.
-Trg Tienanmen je bio u središtu pozornosti kada je Kineska vlada
brutalno ugušila demonstracije studenata koji su zauzimali trg.”
To bi bilo to što vam mogu ispričati o Beijingu. Nadam se da ćete
posjetiti i Kineski zid.
-Da, da. Svakako. Bilo bi glupo doći turističkim razlogom u Kinu, a ne
posjetiti najveći građevinu na svijetu, Kineski zid.
-Dobro. Onda je u redu. Drago mi je što smo se upoznali. Bilo mi je
zadovoljstvo biti u društvu sa znalcima poput vas. Jeste li vi kakav
profesor zemljopisa ili možda povijesti?
-Ma ne, kakav profesor. Radim u kompjuterskoj tvrtki, ali volim i
zemljopis i povijest i proučavam ih. Također volimo putovati.
-A, tako znači. Pa, zbogom onda!
-Zbogom i hvala!
trg Tienanmen – najveći
trg na svijetu
-Djeco, sada se moramo vratiti u Šangaj avionom, a onda idemo posjetiti
Kineski zid.
-Super!
-Hajde, idemo na aerodrom.
Nakon dva sata čekanja na aerodromu, avion je sletio, a onda, zajedno s
nama - poletio! Vraćamo se natrag u Šangaj. Dok smo letjeli unosio sam
i sređivao podatke u svom prijenosnom kompjutoru. Već imam dvije
– tri stranice. Biti će to dobar rad. |
