| KAKO DATI NAPOJNICU
Who is who |
|
Usprkos globalizaciji tržišta i željenoj moći eura, dati napojnicu ostaje dio bontona i starih vremena, s prešutnim pravilima koja se odnose na društvenu klasu, spol i narodnost. Dokaz: vrlo jednostavno, samo priupitajte nekog taksista, konobara ili frizera, i čut ćete istu stvar. |
![]() |
| Novopečeni bogataši ostavljaju veće napojnice nego stari, žene obično manje nego muškarci, Amerikanci dosta ako su zadovoljni, vrlo malo ako nisu. Čim dođe do razilaženja u smislu za pravednost davatelja i horizonta očekivanja primatelja, može doći do problema. Npr. Englezi smatraju znakom vulgarnosti i niskoga ukusa davati visoke napojnice, od čega moraju odustati u Americi, gdje personal ne prima plaću nego su mu napojnice jedini izvor prihoda. |
![]() |
Male tajne |
| nezamislivo platiti iznad cijene, danas se, pod američkim utjecajem, naravno ne u svakoj zemlji, u restoranima ostavlja deset posto. U Koreji se to od vas ne očekuje, a u Kini je 1949. zabranjeno zakonom. Svugdje treba imati osjećaj za mjeru, tako da treba znati da previsoka napojnica može povrijediti osjećaje: jedan bogati azijski biznismen je u nekom malom češkom gradu bio začuđen niskom cijenom večere i pri plaćanju je dao dvostruku svotu, što je toliko razbjesnilo konobaricu koja ga je nazvala kapitalističkom svinjom i bacila mu novac u glavu. |
|
Gubici i dobici Poslovne žene u restoranima ostavljaju niže napojnice nego njihovi muški kolege, možda zato jer nemaju potrebe na taj način dokazivati svoj ego, ali zato one ostavljaju veće napojnice kod frizera, što muškarci ne čine. Kad putujete, u Finskoj nećete dati napojnicu taksistu, u Turskoj ćete morati imati pun džep kovanica |
![]() |
| i dijeliti ih svakome, čak i liftboju u hotelu. Nigdje nećete puno izgubiti u financijskom smislu, ali ćete zato puno dobiti u upoznavanju običaja i mentaliteta neke zemlje. Glavno da dajete od srca, jer se dobro dobrim vraća. |