INTUICIJOM PROTIV INFLACIJE E-POŠTE

 

Ne tako davno ljudi koji hodajući ulicom, pričali i živo gestikulirali, smatrani su čudacima. Danas su takvi normalna pojava. Jer, komunikacijska tehnologija je toliko uznapredovala da naša osjetila znaju biti zaokupljena čitavo vrijeme dok smo budni. I vrlo su često zaokupljena upravo poslom i to najčešće brigom o poslu.
Sigurno se i vama događa da ponekad nešto govorite kolegi koji sjedi preko puta vas, a on kao da gleda kroz vas. Naravno nije razumio ništa od onoga što ste mu rekli, jer se ne može koncentrirati (istina nesvjesno).
Naime tehnologija elektroničke pošte i mobilne telefonije su na poslovnom planu nemjerljivo unaprijedili rezultate poslovanja, ali se sada pokazuje da je uzlet u komunikacijama donio i neizbježne popratne pojave kao što su smanjenje pažnje i sposobnosti koncentracije kod zaposlenika.
Sve veća upotreba e-pošte samo je jedno od obilježja ozbiljnijeg problema koji zahvaća radno mjesto. 
Drugi su simptomi stres, zaboravljivost 
i razdražljivost kao izravna posljedica toga što se pokazuje da poduzeća 
i pojedinci pate od "opasno velikih" deficita pažnje izazvanih golemim razinama informacija koje kolaju domovima i uredima. 
Problem je s tolikom količinom informacija u tome šte se navikavamo 
skakati od teme do teme poput vilenjaka. Odgovori i odazivi su ubrzani pa samo letimice čitamo poruke ili brišemo nepročitane one poruke koje smatramo nevažnima, pa zbog toga nemamo vremena razmišljati o svojim postupcima.

Međutim, Od tuda i teza da su današnja radna mjesta postala primarno pitanje razmjene poruka.
"Patologija današnjeg biznisa" zasniva se upravo na činjenici da su zaposleni u menadžmentu najproduktivniji prije devet i poslije 17.30 sati tj. izvan radnog vremena. 
Ovo se naziva "sindromom informacijske traume". Upravljanje vremenom nije rješenje.
Ne pomaže niti zapošljavanje više ljudi za bavljenje dodatnim informacijama, ni prijedlozi zaposlenicima da se rješavaju neželjene e-pošte i drugih internetskih poruka ako dolaze od nepoznatih pošiljatelja. Ni odriješene ruke tajnica da filtriraju poruke, također ne pridonose povećanju uredske efikasnosti.
Neke studije, međutim ukazuju da je jedan od načina da riješimo različite zahtjeve koji se nameću našoj pažnji, iskorištenje jednog od najvažnijih pomagala za upravljanje informacijama: intuicije. 
Ljudi koji vješto barataju velikim količinama podataka obično dobro shvaćaju što je važno, a što nije. 
Oni također znaju kako stvari pojednostaviti i tako uštedjeti na vremenu, a samim time i na pažnji 
i koncentraciji koju moramo izdvojiti da bismo nešto obradili.

Ma koliko uspješni u filtriranju informacija, oni koji ih distribuiraju smišljaju svakim danom sve rafiniranije metode da dopru do nas. Znaju primjerice da nam se sviđaju osobne informacije pa presonaliziraju svoje poruke. Znaju isto tako da će poruke koje pobuđuju emocije, bila to ljutnja ili ushit, biti zamjećene. Znaju čak gdje mogu doći do nas u trenutcima odvraćene pažnje. 
Zato su vjerojatno najbolje strategije koje stvori svaki pojedinac za sebe. Danas je, čini se životna činjenica da moramo posvećivati više vremena odvajanju žita od kukolja. 
Vjerojatno pri tom moramo biti i nemilosrdni, preuzimajući rizik da ćemo baciti i nešto doista korisno zajedno s brdima smeća koje nam ne treba.