ZIMSKI SOLSTICIJ (21. 12. 2000. u 14,38 h)

Zimski solsticij, trenutak ili dan kada je Zemlja najtamnija, zapravo je obećanje svjetla i proljeća. U mnogim drevnim kulturama taj dan slavi(o) se kao ponovno rođenje, odnosno povratak boga. Započnimo znanstveno. Zemlja je u prosincu čak bliža Suncu nego u npr. lipnju, ali to i nije tako bitno, jer ono što uzrokuje mijenu godišnjih doba je nešto sasvim drugo, a to je njezin kut u odnosu na sunčeve zrake.

Solsticij znači Sunce koje stoji, odnosno zbog Zemljinog kuta jedna od hemisfera leži najdalje od Sunca, i zbog toga ima najmanje dnevnog svjetla, a Sunčev luk na nebu je najkraći. Ne zna se točno kada su ljudi spoznali solsticij i počeli ga slaviti kao prijelomnu točku u ciklusu vremena, kao dan koji znači povratak Sunca. Dakle, žetva je prošla, a vrijeme sjetve je daleko. Recimo da smo u nekom tisućljeću prije Krista. Nema televizije, nema svjetla, u nekakvim nastambama smo, upućeni

jedni na druge. Što da se radi, a nema ništa za raditi. Ajmo imati festival. Egipćani su 12 dana slavili ponovno rođenje Sunca, kao odraz 12 dijelova kalendara. Ukras je bilo palmino lišće s 12 režnjeva, koje je inače bilo oznaka za kalendar, jer se svakog mjeseca otrgnuo jedan list. U Mezopotamiji je godišnji festival zapravo preuzet od Perzijanaca, kada se dvanaestodnevnim festivalom slavila pobjeda boga Marduka nad čudovištima tame, a jedna od omiljenih zabava bila je obrtanje uloga roba i gospodara.

Sve te tradicije nastavile su se u Rimskom carstvu, kao obred poznat pod nazivom Saturnalije, dakle festival u slavu boga Saturna. Ljudi su si u to vrijeme dali oduška, svi poslovi su napušteni, svi su bili jednaki. Zna se pouzdano da mnoge kulture imaju rituale vezane uz solsticij, u čijem izvoru je strah da se svjetlo koje nestaje više neće vratiti, ukoliko ljudi ne interveniraju. I u današnje vrijeme u različitim kulturama i religijama vrijeme solsticija poklapa se s blagdanima: kod Indijanaca to je praznik Chumash, u Iranu Yalda, u Kini to je Dong Zhi, odnosno dolazak zime, kod Židova Hanukkah, festival svjetla.Mnogo je građevina koje su nastale u skladu s poštivanjem sunčevih mijena: najpoznatija je svakako Stonehenge, no postoje i mnoge druge, kao što je

Newgrange u Irskoj, u čiju centralnu prostoriju sunčeve zrake ulaze samo za zimskog solsticija, pa Maeshowe na otoku Orkney u Škotskoj. I mnoge srednjovjekovne katoličke crkve izgrađene su prema tom principu. Uostalom, i blagdan Božića pada u vrijeme zimskog solsticija, tako da ponovno rođenje Sunca i rođenje Sina zapravo imaju više bliskosti nego što se u prvi mah čini. Rimski car Konstantin je u 4. stoljeću pomaknuo slavljenje Božića sa 6. siječnja na 25. prosinca, vrijeme slavljenja tada jakog kulta Sol Invictus, da bi, kako se smatra, ujedinio sve religije na ogromnom prostoru Rimskog carstva. Kako bilo da bilo, znajte da nakon zimskog solsticija dani postaju sve duži: u grudici mraza na goloj grani voćke prepoznajte proljetne pupoljke, u snijegu na tlu spazite bljesak visibabe koja se stidljivo pojavljuje. To će vam biti neočekivani, ali jako drag božićni dar.