OPERNI MEGA-TERCET U POHODU NA PEKING 

Jedan Španjolac, Meksikanac i Talijan snimili su album klasične glazbe koji je postao najveći svjetski glazbeni bestseler. Uoči otvaranja Svjetskog nogometnog prvenstva 1990., Jose Carreras, Placido Domingo i Luciano Pavarotti u Caracalinim termama u Rimu nastupili su pred 6.000 obožavatelja i snimili koncert pod naslovom "Tri tenora". Taj je album trebao biti pomoć Carrerasu, financijski iscijeđenom nakon bitke s leukemijom. Pjevači nisu mogli znati da će slučajna kombinacija, nastala iz čina dobre volje pretvoriti u marketinški trijumf koji će svoj trojici donijeti enormno bogatstvo.
Više od deset godina nakon rimskog početka, mega-tercet nastavlja 
planetarni pohod. Slijedeći im je nastup u Pekingu. Koncert u Pekingu planiran je i pripreman tri godine i imat će više od 100,000 gledatelja. Ulaznice su podijeljene u tri cjenovne kategorije od 200 do 2.000 dolara.
Iza njihovih dosadašnjih nastupa impresivna je statistika. Snimka rimskog koncerta samo je u SAD-u prodana u od dva milijuna primjeraka, što je za operni svijet nedostižno. 
Četiri godine poslije, trojka je održala drugi koncert u Los Angelesu, ponovo pred početak Svjetskog nogometnog prvenstva, i to pred deset puta više gledatelja nego u Rimu. Koncert je prenošen u 107 zemalja, a televizijskih gledatelja bilo je više od 1,2 milijarde. Tri puta više nego gledatelja velike nagrade Formule 1 i dvostruko više od onih koji gledaju europskog nogometno finale. Turneja po 
svijetu 1996./97. uključivala je dvanaest koncerata, na četri kontinenta, za 650.000 gledatelja. Svaki je od tenora zaradio više od milijun eura po koncertu, plus tantijeme. Kad god se trecet okupi, događaj postaje spektakularan. 
Tako nakon više od 10 godina i 15 zajedničkih koncerata od povijesnog nastupa u Rimu, glasovi su možda oslabjeli - ali bankovni računi triju tenora impresivno bujaju.
Sva trojica pjevača zašla su u sedmo desetljeće života i više nisu u optimalnoj kondiciji, a ni glasovi im više nisu ono što su bili. Teške dijelove često otpjevaju sa pola glasa, a note skraćuju jer ih ne mogu držati. 
Budući da gube glasove traže druge načine stjecanja dohotka.
Placido Domingo je nastupio u 115 različitih opernih uloga - više od ijednog tenora u povijesti glazbe - i stalno je aktivan na svjetskoj pozornici. Prije nekoliko mjeseci gala koncertom za 4.000 ljudi proslavio je 
60 godina života (iako cinici tvrde da ih ima više).
Čelnik je opera u Washingtonu i Los Angelesu. Uz to je i impresario tenorskog trija, a često nastupa ne samo kao pjevač, nego i kao ravnatelj. On također stoji i iza najvećeg svjetskog godišnjeg pjevačkog natjecanja pod nazivom "Operalia".
Pokrenuo ga je 1993.g. i na tomu podigao carstvo mladih opernih talenata. Uz to je na Manhattanu vlasnik španjolskog restorana koji nosi njegovo ime.
Luciano Pavarotti jednako je zaposlen, iako na nešto drugčiji način: izbjegava talijanske poreznike. 
Do 65 godine života snimio je više od 90 ploča ili CD-a, od čega je za šest dobio nagradu Grammy. Lako prepoznatljiv glas donio mu je slavu 
kakva je obično rezervirana za pop-zvijezde i hollywoodske ikone. 
Maestro, kako voli da ga zovu, relativno je lošeg zdravlja, nakon što je 1998. podvrgnut operacijama kuka i koljena.
Procjenjuje se da Pavarotti zarađuje oko 55 milijuna eura na godinu. Ako bi zbog neplaćanja poreza bio osuđen, prijeti mu kazna do tri godine zatvora.
Joes Carreras najtiši je od tenorske trojke, što se u velikoj mjeri može pripisati borbi protiv raka koja je započela 1987.g. kada mu je otkriveno da ima leukemiju. Ali Carreras je pobijedio bolest i u međuvremenu imao niz uspješnih nastupa u sastavu tri tenora i samostalno.