DAN KADA SE VOLI VIŠE

I dok zaljubljeni, a i svi oni koje je ikada u životu pogodila Cupidova strelica iščekuju 14.veljače, dan kada će svojim partnerima ili simpatijama iskazati svoju zaljubljenost, ljubav ili samo naklonost, mnogi od njih niti znaju, a niti su se zapitali od kuda potječe kult štovanja Svetog Valentina - zaštitnika zaljubljenih?

Mišljenja se razlikuju od znanstvenika do znanstvenika, i razne su teorije-legende u opticaju.
Po jednoj od njih, St. Valentin živio je za u vrijeme starog Rima. Pogubljen je kao mučenik baš 14. veljače 269. godine, zbog toga što se nije htio odreći kršćanstva. Legenda kaže da je pred pogubljenje ostavio oproštajno pismo kćeri zatvorskog čuvara s kojom se sprijateljio, a koje je potpisao: "Od tvog Valentina".
Druga teorija, pak, kaže da je St. Valentin služio kao svećenik na dvoru cara Claudiusa II, koji ga je zbog neposluha zatvorio, a kasnije i pogubio. Tijekom vladavine Claudiusa II, Rim je vodio mnoge krvave ratove. Claudius s nadimkom "Okrutni" imao je velikih problema popuniti rimske legije novim legionarima, mahom mobiliziranih iz redova plemstva i viših staleža. Car je vjerovao da razlog zbog kojeg rimski muškarci nisu željeli u vojsku leži i njihovim ženama i obiteljima. Stoga je zabranio sva vjenčanja u Rimu, i otkazao sve zaruke.
Rimski svećenik koji se je tome usprotivio bio je St.Valentin. On i njegov pomoćnik Sveti Marcijus su

potajno vršili obrede vjenčanja nad rimskim kršćanima.
Takva djelatnost nije mogla proći nezapaženo. Svećenici su odvedeni pred rimskog perfekta, koji ih je osudio na smrt bičevanjem, a nakon toga su im odsječene glave. To se dogodilo 14. veljače 269. godine.

Godine 496. Papa Gelasius proglasio je 14. veljače danom Sv. Valentina, a tek poslije na taj datum su se počele izmjenjivati ljubavne poruke, a St.Valentin postao je zaštitnik zaljubljenih.
Valentinovo datira iz doba Rimskog Carstva. U antičkom Rimu, 14. veljače bio je praznik kojim se odavala počast Juni, kraljici svih rimskih bogova i boginja. Rimljani su Junu također slavili i kao božicu zaštitnicu žena i braka. Slijedeći dan, 15.veljače, stari su Rimljani slavili kao

svečanost Lupercalia. Na taj dan, neoženjeni rimski muškarci i neudate žene, koji su, inače, drugih dana bili strogo odvojeni, provodili su ritual "izvlačenja imena". Naime, imena neudatih rimskih djevojaka zapisivana su na listiće papira, i ubacivana u obredni krčag.

U predvečerje Lupercalia, slobodni bi muškarci izvlačili po jedno ime, i nakon toga bi imali pravo biti sa "izabranom" za trajanja svetkovine. Nerijetko su tako spojeni parovi ostajali zajedno i poslije svečanosti. S obzirom da su Rimljani sredinom veljače slavili svečanost Lupercalia, pastori rane kršćanske crkve odlučili su čin mučeništva Svetog Valentina i svečanost Lupercalia povezati u jedno.