AROMA DIMA I VODE
Pusto, negostoljubivo mjesto, daleko od svake ljudske nastambe. Visoko u obroncima brda Mannoch u planinskom predjelu Škotske - the Highlanda - u svježi planinski zrak iz brojnih izvora navire ledena, kristalna, jedinstvena voda. Ona je ta koja u sebi krije tajnu okusa čuvenoga škotskog viskija, formule koju još nitko u svijetu nije "razbio".
Škoti viski peku još iz vremena prije pisane povijesti. 
Naziv viski dolazi od gelskog naziva "uisge beatha", što znači "voda života". Piće je u početku bilo cijenjeno najprije zbog svojih ljekovitih svojstava, ali se uskoro ustanovilo da čovjek baš i ne mora biti bolestan da bi uživao u čašici danas čuvenoga pića. S vremenom je viski ušao u modu na dvoru i među plemstvom, ali je još stoljećima bio malom poznat izvan granica Škotske.
Dugo vremena je pečenje viskija bila i ostala mala kućna industrija škotskoga seljaka i to vrlo često u udaljenim i nepristupačnim krajevima zemlje.

Jedan od razloga za to su bili visoki porezi koje je pecarima li nametnula Vlada u Lonodnu, zbog čega su se proizvođači povlačili u planine i radili u ilegali. Drugi razlog svakako je osebujan okus ovoga pića, koji je zbog primitivnih uvjeta proizvodnje kod većine viskija bio opor i žestok.
S godinama je porez postajao umjereniji, pa su oni koji su legalno poslovali bivali sve uspješniji. Kontrola proizvoda i poboljšanje kakvoće postajalo je sve bolja. 
No, sredinom 19. stoljeća neki su proizvođači došli na ideju koja će iz temelja izmijeniti ovu, dotad obiteljsku industriju. 
Ta će ideja škotski viski učiniti svjetski traženim proizvodom. 
Ona je od skotcha napravila piće koje je iz Škotske krenulo u pokoravanje svijeta. 
Riječ je bila o miješanju, odnosno probranoj kombinaciji više vrsta viskija kako bi se dobio novi i drugačiji škotski viski ili scotch. 
Metodom pokušaja i pogrešaka, miješanjem ogromnog broja kombinacija i omjera, pioniri mješanja pokušli su ostvariti dva osnovna cilja. Prvo, da stapanjem i miješanjem viskija raznih kvaliteta i karakteristika dobiju znatno bolje piće, višeslojna okusa, a drugo, da proizvedeni Skotch bude postojane kvalitete i okusa. 
Zahvaljujući razvoju tehnike miješanja i uvođenjem drugih novina u ovu industriju, okus viskija se mijenjao tijekom stoljeća i više ni izdaleka nije nalikovao prvotnom oporom i žestokom okusu. Danas na tržištu ima viskija koji su rezultat mješanja 40 raznih vrsta bilo sladnih viskija bilo viskija od zrna.
Temeljne karakteristike, međutim, uvijek su tu. Jedan degustator nazvao je to izvanredno jakim, punim okusom, sa dimnom aromom treseta i vode.

No, svaka destilerija svoje je recepte čuvala kao oči u glavi, slično kao što danas rade velike korporacije u koje su male privatne pecare izrasle. Svaka daljnja priča o nekoj od današnjih marki viskija bila bi zato reklama za neku od tih kuća.
Činjenica je da je osnova svega još uvijek izvire u divljim brdima zemlje iznimne ljepote i kontrasta. Stoga nije čudo da su destilerije (a neke privatne još i danas rade, doduše ponajprije upravo u turističke svrhe) česta adresa turista koji posjećuju Highlands. Jer, osim ljepote Highlandsa pecare zaista vrijedi vidjeti. A i okusiti ono što je u njima ispečeno.